Nova Istra

178 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Šimun MUSA unatoč jednostavnosti i zavičajnoj idiličnosti, ona svojim „damarima“ priliježe su- vremenom duhu čovjeka. Pjesnički subjekt ne zaglavljuje u patetici ni u najžešćem izljevu gorčine; on je uvijek odmjeren, nenametljiv, očaravajuće diskretan i siguran u snagu riječi: „On sažima opažanja i viđenja u kratke lapidarne stihove koji prate put osjećanja i misli. Tek nekoliko poteza mu treba da jasno iznese srž pjesničke zamisli – jednog misaono-poetskog krokija“ 7 , kaže kritičarka M. Pašić. Šegini stihovi odrastaju na skladu zvuka, slike i misli tvoreći čvrstu ritmičku cjeli- nu; magijom poetskoga čina stvari podižu do simbola, a pojedinačnu ljepotu i istinu na razinu univerzalnosti. Literatura: 1. Horvatić, D. (1994.), Proslov zbirci Krešimira Šege Svijeća pod križem , Mostar. 2. Friedrich, H. (1969.), Struktura moderne lirike , Zagreb. 3 . Pavletić, V. (1991.), Poetizacija životnih običnosti , Zagreb . 4 . Pašić, M. (1983.), Recenzija za zbirku Krešimira Šege Stojna kuća , Sarajevo. 5. Sušac, G. (1987.), Recenzija za zbirku Krešimira Šege Vrijeme letjelica , Mostar. 7 PAŠIĆ, M. (1983.), iz recenzije za zbirku: Krešimir Šego, Stojna kuća , Sarajevo.