Nova Istra

173 Šimun MUSA HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU ni svijet može se nadjačati jedino povratkom na izvore, na zemlju, dolaskom u stojnu kuću , egzistencijalno i esencijalno čvorište, na mjesto razotuđenja. U prostoru i vremenu nazočna je silna strepnja, osjeća se strah nad znamenjem, rastače i boli zima u jeziku : Atomi nadlijeću jezik Njihova energija žari Zima je u riječima Strah se zbilje u planovima živih Nacrti mrtvih se dovršavaju. (Zima u jeziku) „Ovaj svijet je Krešimiru Šegi odveć zbiljski, nabijen zebnjom i rasućem, te je sto- ga u njegovu pjesničkom credu nezamjenjiv za bilo koji drugi, imaginarni svijet koji pjesništvo eventualno može doseći“ 5 , riječi su pjesnika Gojka Sušca. I u četvrtoj zbirci Hrvatska tišina pjesnik je ponesen zavičajem. Opet na svojoj zemlji, na plemenitoj , kako je davno zapisano na stećku, ali sada u izmučenoj, izranje- noj i spaljenoj domovini – kući u koroti, koračajući kroz pustinju zlosilja , pjesnik se u nadmoći svoga dostojanstva, odnjegovana na uzvišenosti žrtve hrvatskoga naroda, vinuo visoko u obećane predjele i blaženo sije sjeme mira, blagoslov hrvatske tišine , zlu usprkos. Pjesnikov cinizam, kao izraz duhovne nadmoći, ne vodi nemilosrdnoj osudi onoga tko čini zlo, nego se praštanje doživljava kao trijumf žrtve i moralno izopćenje, upravo prokletstvo zločinca. Srušena su i kućišta i svetišta – znamenja su meta zla. Crkve su srušene, kipovi razbijeni, ali Gospa ne plače / zbog svojih prebijenih ruku / već zbog ruke / koja je zamahnula kamenom , kaže Šego slično hrvatskome pjesniku Tolju, koji se zločincu obraća, doduše, s nešto više prijekora, jetkosti i gorčine, ali jedni stihovi kao da pri- zivaju druge u pomoć: Dabogda ti bila laka ova zemlja Hrvata na koju si sa svojim pošao i zapalio oganj da je sažeže. ---------------- Dabogda ti iz raja oprostili u koji si ih poslao. 5 SUŠAC, G. (1987.), iz recenzije za zbirku Krešimira Šege Vrijeme letjelica , Mostar.