Nova Istra

172 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Šimun MUSA njegova duša sniva uljanicu Velikog petka. Spokojan u svojoj tuzi, strpljiv u boli, otvrdnuo u šutnji i sviknut na umiranje, narodni je kolektiv ovdje izjednačen s pojedinačnom sudbinom onoga tko je iz njega izronio, dakle, s pjesničkim subjektom koji otkriva sudbinu lijući istinu duše koja sniva uljanicu Velikog petka . Pjesnik je svjestan ljudske ograničenosti, nemoći čovjekove da se odupre kaosu, rušilaštvu, smrti. Ali ta smrt pjeva skončavajući u vlastitoj antitezi, pjeva u tvojoj djeci : Kuća tvoja ne umire od nijema dimnjaka, vjetra u vratima, potresa u temeljima – Oni poslije nadolaze Bolest njezina raste iz trave okolo, iz pjesme sa tvojih usana tuđe i daleke Smrt njezina pjeva u tvojoj djeci. Ona jeste na putovima niz koje si krenuo. (Kuća, II.) Transponiranjem zavičajnog motiva u pjesmu, baštineći Riječ kao čovjekovo po- čelo, pjesnik doseže bitak. U trećoj Šeginoj zbirci Vrijeme letjelica i dalje oganj sa ognjišta (...) obasjava pje- smu, ali se sada razmiču zidovi rodne kuće i ulazimo u kozmičke prostore gdje ca- ruje zebnja. Vrijeme letjelica ukazuje na novo doba zahvaćeno pomračenjem, na vri- jeme otuđenja u dehumaniziranu sunovratu, u destruktivnoj raščlambi bespoštedne tehnicističko-tehnokratske prakse kojom se zatire čovjekov sklad. Ta je ljepota sru- šena. Dijabolični stroj zime i zebnje , što rastače čovjeka i njegovu baštinu, što svojim uređajima potanko ispisuje tajne podatke : ...netom začeta djeca već su prošla / kroz šifre / znade se njihov broj / zabilježen im je spol , što surovim mehanicizmom pretendira programirati volju, nadu, ljubav, vjeru, prijateljstvo, intelekt i emocionalno prihvaće-