Nova Istra

163 Zoltán MEDVE HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU poznata i često primijenjivana autorska strategija, društvo, kritika društva, povijest i politika gotovo da nemaju nikakvu ulogu. Nažalost, usvakomKovačevu djelu neiz- bježan je gubitak: u prijevodu na mađarski nemoguće je preobraziti autorov šarolik jezik koji čitatelja posredno, uporabom miješanih jezika i lektova, upozorava na to da su nacije, u biti, jednake glede svijesti o izgradnji mitova, a mitovi lako mogu postati opasni kao idealna sredstva za sukobe i zločine. 15 Zahvaljujući mađarskoj biblioteci „Bora – ženska proza s juga” i biblioteci svjet- ske književnosti „JAK Világirodalmi sorozat”, u mađarskim je prijevodima dosta dobro predstavljeno suvremeno hrvatsko žensko pismo koje je u hrvatskoj književ- nosti oduvijek bilo puno jače od mađarskoga, i zbog toga više kanonizirano negoli u Mađara. 16 Djela koja su do sada objavljena u biblioteci „Bora” (Dubravka Ugrešić: Ministarstvo boli , Irena Vrkljan: Selyem, olló – Marina, avagy az életrajzról [2009., Svila, škare – Marina ili o biografiji], Daša Drndić: Leica formátum [2010., Lei- ca format], Olja Savičević Ivančević: Lehet, hogy novella [2010., Nasmijati psa] i JAK (Dubravka Ugrešić: Štefica Cvek u raljama života , Vedrana Rudan: Fül, gége, kés [2006., Uho, grlo, nož]), na prikladan način reprezentiraju šarenu paletu tekstova važnijih hrvatskih spisateljica. Najnovija je knjiga u nizu ženskoga pisma izvan te biblioteke knjiga Julijane Matanović Miért hazudtam nektek (2014., Zašto sam vam lagala). 17 Dva osnovna teksta modernoga hrvatskog ženskog pisma Svila, škare i Marina ili o bibliografiji Irene Vrkljan, koja su u mađarskom prijevodu objavljena s velikom kašnjejem, 2004. godine, dobila su afirmativne i kontekstualizajuće kritike te su se postupno čak i „integrirala” u suvremenu mađarsku književnost, primjerice preko Esterházyjevih pozivanja na njih. Tematika djelâ Daše Drndić Leica format , Sonnen- schein i djelomice Április Berlinben 18 (2014., April u Berlinu) dobro je poznata ma- đarskim čitateljima, između ostaloga i preko tekstova jednoga Imre Kertésza od 15 Šarolikost jezika gubi se i kod Jergovića koji se obraća turcizmima s namjerom da prikaže, malo u skladu s postmodenističkim poetikama, važnost razlike između kultura. U vezi s jezikom puno se gubi i kod romana Baba Jaga je snijela jaje D. Ugrešić, i to prije svega ironija: na mađarskom se često ne zna u odnosu na što se pojavljuje ironija – iako je gubitak puno manji nego u slučaju njezinih romana s tematikom egzila i traženja identiteta. 16 Situacija se, čini se, mijenja: unatrag nekoliko godina i u Mađarskoj se može govoriti o sve jačoj prisutnosti ženskog pisma. 17 Autorica i njezin roman mogli bi biti poznati mađarskoj publici: pečuško Hrvatsko kazalište 2002. godine je s uspjehom predstavilo monodramsku verziju romana J. Matanović. 18 Roman je objavljen na mađarskome za vrijeme pisanja ovoga teksta: sluti se da bi, zbog laganijeg načina pisanja, April u Berlinu mogao postati najčitanija autoričina knjiga u Mađarskoj: u romanu se fikcija i fakcija većinom ne miješaju; autorica svoju konstantnu temu povezuje s događajima vlastita života i svojim razmišljanjima.