Nova Istra

158 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Zoltán MEDVE Suvremena hrvatska proza u Mađarskoj Od 80-ih godina prošloga stoljeća suvremena mađarska književnost naglašeno se vraća tradiciji i književno-kulturnoj baštini modernizma kultnog časopisa Nyugata . U Mađarskoj je tradicija – u ovom slučaju pitanje jezika i problematika (ne)moguć- nosti pričanja priče na pouzdan način – ostala temeljna podloga. Hrvati su umjesto tradicije uveli nove teme: pojedinac izvan klape, grad kao temeljna tematska oko- snica priče, intermedijalna uplitanja u tekst, poigravanje jezikom, korištenje jezika drukčijeg od onoga kanoniziranog, ironičan način mišljenja itd. U mađarskoj prozi naglasak se potpuno prebacio s pitanja „što“ na pitanje „kako“, tj.„može li autor uop- će (pouzdano) ispričati priču“? U ovaj je „epistemološki” kontekst mađarske knji- ževnosti nakon više godina prisilne stanke stiglo hrvatsko ratno pismo u širokom značenju riječi, u vezi s čim je mađarska recepcija bila nepripremljena, na početku djelomice čak i nemoćna: kritičari nisu imali odgovarajuću terminologiju za takve tekstove i nisu našli prikladan pristup tekstovima strogo mimetičke naravi. Ta su prva djela bila Balkán expressz (1995., Balkan ekspres), A légynek sem ártanának (2005., Oni ne bi ni mrava zgazili) Slavenke Drakulić , A feltétel nélküli kapituláció múzeuma (2000., Muzej bezuvjetne predaje) i A fájdalom minisztériuma (2008., Mi- nistarstvo boli) Dubravke Ugrešić, te Jergovićev Szarajevói Marlboro (1999., Sarajev- ski Marlboro). Kontinutitet između prijeratne i poratne hrvatske proze uMađarskoj je osiguran nešto kasnije objavljivanjem romana Jadranske trilogije Nedjeljka Fabrija, i to za razdoblje duže od desetljeća (1994.-2006.). Objavljivanje spomenutih djela u mađarskom prijevodu usmjeravalo je, čini se, duže vrijeme daljnju sudbinu hrvatske proze u Mađarskoj: žensko pismo i tradicionalniji način pisanja, odnosno povijesni- novopovijesni romani čak i sada su prisutna štiva u Mađarskoj. 2 Drakulić, Ugrešić i Jergović bili su najpoznatiji i u prijevodima najčešće objav- ljivani ovdašnji suvremeni autori u Europi na prijelomu stoljećâ i tisućljećâ. Knjige Slavenke Drakulić Balkan ekspres i Oni ne bi ni mrava zgazili Mađarima su bile zanimljive prije svega zbog tzv. dokumentarnosti i svjedočenja: mađarski su čitatelji iz prve ruke mogli čitati o ratnim užasima, odnosno u knjizi Oni ne bi ni mrava zgazili o ratnim zločinima i zločincima. Potonja je knjiga, djelomice i zbog nagrade „Za europsko sporazumijevanje” 2005. godine, vrlo brzo objavljena na mađarskom 2 Suvremeno hrvatsko pjesništvo – djelomice u skladu s frazom„među oružjem muze šute” – puno je slabije predstavljeno u mađarskim prijevodima. Dosad su objavljene sljedeće zbirke pjesa- ma: Branko Maleš – Valóság elleni gyakorlatok (2005., Vježbe protiv stvarnosti – izbor pjesama mađarskoga priredivača); tri antologije – Magánszférák reinkarnációja (2002., Reinkarnacija pri- vatnih sfera – suvremeni hrvatski pjesnici-kvorumaši), A melankólia krónikája (2003., Kronika melankolije – antologija postmodernističkih hrvatskih pjesnika), A káosz vigasza (2009., Utjeha kaosa – prijevod Mićanovićeve antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva).