Nova Istra

154 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Jelena LUŽINA makedonskog pjesnika Eftima Kletnikova. Izdavač je skopski „Zumpres“ i knjiga je, iako to u njoj nije formalno zapisano, objavljena uz hrvatsku financijsku podršku. Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Skopju bilo je vidno angažirano oko njezine distribucije, što je i logično za knjigu toga tipa, pa još i objavljenu upravo u to vrije- me, u tom strašnom času. Dvije godine kasnije, 1998., prevedene su i objavljene još dvije knjige oko kojih su se vidno angažirale Republika Hrvatska i njezino skopsko veleposlanstvo. Najprije je to bila knjiga predsjednika Franje Tuđmana „ Povijesna sudbina naroda “, koju je (prilično rutinski) prevelo dvoje makedonskih novinara, izdavač je bio skopski Institut za na- cionalnu povijest, a predgovor je napisao tadašnji makedonski predsjednik Kiro Gli- gorov. Iste godine, ali u izdanju Društva Hrvata u Makedoniji (i opet u prijevodu jed- noga novinara), objavljena je memoarska knjiga Vjekoslava Luja Lasića„ Pakao je počeo u Bleiburgu “. Za razliku od Tuđmanove knjige, koja je bila proslijeđena primjerenom promocijom i medijskom pažnjom, Lasićeva je ostala prilično nezapaženom. Hrvatski veleposlanikMiro Lasić obje je knjige darivao svim posjetiteljima svoga ureda (nekima i više puta), te ih raznosio i dijelio u svakoj mogućoj prilici. A onda se, između 2001. i 2005./2006. godine, zanimanje makedonskih izdavača za hrvatsku književnost (poglavito suvremenu/najsuvremeniju) naglo rasplamsa- lo. Te je u posljednjih desetak godina na makedonskom objavljeno gotovo jednako toliko knjiga koliko i za onih prvih četrdesetak godina, kad su se intenzitet i ritam prevođenja uglavnom mjerili godišnjom produkcijom od tri do pet prijevoda. A sad je, nakon 2005./2006. godine, postalo „uobičajeno“ i „normalno“ da se godišnje pre- vede po deset (i više) hrvatskih knjiga! Hrvatska književnost, kad je o makedonskoj ćirilici riječ, naglo je počela funkcio- nirati sukladno pravilima zakona velikih brojeva. A taj zakon, znamo, obvezuje na krajnju ozbiljnost u pristupu. Već i zato jer otvara (zapravo: nameće) neka logična pitanja na koja je, ponekad, teško odgovoriti istom mjerom. Naime, logično. Pokušajmo s pitanjima i odgovorima: Kojim bi se logičkim argumentima mogao objasniti nagli porast makedonskog interesa za suvremenu hrvatsku književnost? Pa još i danas, kad izdavačke kuće di- ljem Europe i svijeta sve većma reduciraju i svoje proizvodne programe, ali i na- klade knjiga koje tiskaju? Je li nagli makedonski interes za prevođenjem hrvatskih pisaca potaknut intenzivnijom čitateljskom znatiželjom koja, dakako, uključuje i intenzivniju kupnju knjiga (i to upravo sad, dok realna kupovna moć pada li pada)? Na koji se način i iz kojih realnih izvora cijeli taj prevoditeljsko-tiskarski projekt uspijeva financirati? U kojoj je mjeri ekonomski održiv? Je li recentna prijevodna (hiper)produkcija podržana i odgovarajućom kvalitetom tiskanih prijevoda koji bi – teorijski – trebali biti barem toliko kompetentni koliko su bili prijevodi iz vreme-