Nova Istra

153 Jelena LUŽINA HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU makedonske pisce podržavali i onda kad su Makedonija, Makedonci i makedonska književnost bili ignorirani („nepostojeći“) u svakom pogledu. Tradicija tematskih od- lazaka u Đakovo i u Samobor održavala se, godinama, uz njegovo neposredno sudje- lovanje i/ili pod njegovim nenametljivim mentorstvom. U međuvremenu je superior- no prevodio i prevodio s hrvatskoga. Premda to nikad i nigdje nije eksplicitno rekao ili zapisao, potajice vjerujem kako je Gane Todorovski vjerovao da se makedonska knji- ževnost i makedonska kultura u odnosu prema hrvatskoj književnosti i kulturi trebaju odnositi za nijansu bliskije/„pobratimskije“ negoli prema ostalima. Kako, naime, u taj odnos, na neki suptilan i nevidljiv („poetski“) način, mora biti ugrađen i simbolič- ki znak zahvalnosti za one dvije sudbinske knjige bez kojih makedonska književnost ne bi bila ovakva kakva jest. Todorovski je, mislim, bio „ Posljednji strossmayerijanac “ i po tom „podtekstualnom“ vjerovanju kako u makedonsko-hrvatskim književnim i kulturnim relacijama mora biti i nekakvog „misionarstva“. Te kako bi inicijativa za to „misionarstvo“ sad imala biti na makedonskoj strani. Makedonsko-hrvatski književni kontakti bili su redoviti i kvalitetni i prije ras- pada bivše zajedničke države. S hrvatskoga se prevodilo puno, daleko više nego s drugih slavenskih jezika: po tri do pet knjiga godišnje. (Samo se još sa srpskoga prevodilo podjednako, u nekim razdobljima možda i za nijansu više.) Prevodili su se klasici, ali i suvremenici 2 . Prevoditelji su se regrutirali među najboljimmakedonskim piscima, ali i sveučilišnim profesorima, povjesničarima književnosti, publicistima... Poeziju je, primjerice, maestralno prevodio i Aco Šopov, jedan od najvećih pjesni- ka makedonskoga jezika. Drame je, godinama, prevodio Ilija Milčin, vrsni glumac i redatelj, ali i profesor scenskoga govora... Neizostavno valja spomenuti iznimni prijevod Krležinih „Balada“, nesporan versifikatorski i apsolutan jezički podvig koji potpisuje pisac i književni povjesničar Georgi Stalev... Nekako u isto vrijeme, Stalev je maestralno preveo i Držićevu „ Novelu od Stanca “, izvevši pritom još jednu od svo- jih prevoditeljskih meštrija koja se s renesansnim izvornikom nosi al pari . Ukratko, unutar targetiranih četrdeset godina – od 1950./1951. do 1990./1991. – hrvatska je književnost u Makedoniju i u makedonski jezik bila transponirana i plasirana prilično sveobuhvatno i, uglavnom, u iznimno dobrim prijevodima. ✽ ✽ ✽ Novi prevodilački val započeo je neposredno nakon ratova iz devedesetih. Ako je vjerovati kronologiji koju katalog skopske Nacionalne i sveučilišne biblioteke umi- je sastaviti „sam“ – a valjda mu treba vjerovati – prva hrvatska knjiga prevedena na makedonski nakon osamostaljenja obiju država jest poznata Sanaderova i Sta- maćeva antologija hrvatske ratne lirike „ U ovom strašnom času “. Objavljena je 1996. godine, u dobroj grafičkoj i tehničkoj opremi te u vrlo solidnom prijevodu vrsnoga