Nova Istra

126 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Željka LOVRENČIĆ inovativnost i progresivnost. Ta „pjesnička era“ započinje knjigom pjesama Misli Ju- rice Čenara, koja uvodi nove elemente u gradišćansko-hrvatsku književnost: mijenja se jezik, tematika, pjesnički oblici, ozračje. U to se vrijeme preispituje identitet i svje- sno ga se naglašava. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća Hrvatsko štamparsko društvo pokreće inicijativu za, kako piše Nikola Benčić,„obradu gradišćansko-hrvat- skoga jezičnog blaga“ (Benčić, 2000:235), što je ostvareno rječnikom Deutsch-burgen- ländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch 1982., i Gradišćanskohrvatski-hrvatsko-nimš- kim rječnikom 1991. godine. Književnici i pjesnici mlađega naraštaja – među koji su Petar Tyran, Andi Novosel, Fred Hergović, Matilda Bölcs, Timea i Šandor Horvath, Ana Šoretić, i drugi – teme usmjeravaju prema društveno-političkim sadržajima, pitanjima identiteta, jeziku. Nikola Benčić kao obilježje toga vremena spominje i konkretnu te vizualnu (piktografsku) poeziju. Znači da slike i izričaji mogu biti konkretni ili se pjesma ostvaruju slikovno. Jedna od odlika ovih pjesnika je i dvoje- zičnost – oni uspješno pišu na njemačkome i na hrvatskome jeziku (primjerice Ana Šoretić, Dorothea Ziechmannn, Fred Hergović itd.). Dorothea Ziechmann ili Doroteja Zeichmann Lipković rođena je 22. lipnja 1957. u Klimpuhu. Studirala je na Sveučilištu u Beču za tumača engleskoga i rusko- ga jezika. Od 1975. do 1976. boravi u SAD-u, a neko je vrijeme živjela u Beogradu, Kopenhagenu i Pragu. Za vrijeme studija bila je urednica časopisa Novi glas (1981.- 1982.). Od mladih dana objavljuje poeziju i prozu u gradišćansko-hrvatskim tisko- vinama i antologijama. Dvojezičnu knjigu Keine Erinnerung mehr / Nema uspomena objelodanila je u Pragu 1994. godine, a zbirku pjesama i proze Mrtvi na odmoru 1999. godine. Tiskalo ju je Hrvatsko štamparsko društvo iz Željeznog. Godine 2012. kod istoga izdavača objavljena joj je knjiga ljubavne poezije na hrvatskome i njemačkom jeziku naslovljena Med nebom i paklom u kojoj se autorica, koja voli eksperimentirati formama, okušala i u haiku poeziji. Poetska zbirka Keine Erinnerung mehr / Nema uspomena sastoji se od 26 pje- sama. Tematika joj je rodoljublje, ljubav ili pak briga za jezik i podrijetlo. U pr- voj pjesmi, nekoj vrsti budnice, govori se o potrebi buđenja svijesti naroda kojemu pjesnikinja pripada. Sličnoga su tona i pjesme posvećene jeziku – odišu snažnim osjećajima ponosa zbog stoljetnoga opstanka Hrvata u Gradišću u kojemu se naša riječ, ili kako pjesnikinja kaže moja lipa slatka rič / od majke naučena , usprkos svemu uspjela održati. Pjesme Dorothee Zeichmann obilježava ljubav – ne samo prema jeziku i na- rodu, nego i prema voljenu muškarcu. Njezina poezija odaje nježno i krhko biće koje duboku osjećajnost ne može nikako zatomiti ni onda kad (po)traži pomoć u alkoholu: ke lične želje su se pokusile zatomiti u alkoholu / zatapljale su se / ali još dugo ne zatopile / plačem se dalje / na žalost alkohol nije rješenje problemov / na žalost / ja