Nova Istra

125 Željka LOVRENČIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU turobni i sjetni ( Ovome se nedjeljnome poslijepodnevu pridružila magla; / u daljini: / magla u naselju; / u blizini, magla u srcu ). U pjesmama Leća i Kofer pjesnikinja opjevava život žene koja zna da njezin odabranik ima drugu kojoj odlazi, ali se miri sa sudbinom i odlučuje čekati njegov povratak. U poeziji Desenke Vukasović mo- žemo pronaći sličnosti s onom Maríje Cristine Ursic (1940.-1985.) koja je bolno životno iskustvo opisala u jedinoj knjizi Mano fugaz (Ruka koja iščezava, 1980.). Ta je zbirka svojevrsna himna samoći i nesreći i prepuna sjena i polusjena. U njoj se pjesnikinja prisjeća rodnoga Magallanesa, prirode i prijateljâ. Ástrid Fugellie Gezan (1949.), pak, u poeziji rabi mnoštvo tema – od povije- snih, povijesno-antropoloških do ludičkih. Uspješno stapa osobna iskustva s općim stvarima, vješto isprepliće svakodnevne s proročkim i vjerskim temama. Tu danas najznačajniju predstavnicu čileanske književnosti hrvatskoga podrijetla ipak najviše zanimaju briga za jezik, korijeni i tragedija domorodačkih naroda u njezinoj zemlji. Pjesnikinja često diže glas za obespravljene. Dvije hrvatsko-australske pjesnikinje Ivana Bačić-Serdarević i Duška Crmarić Salečić također se bave iseljeničkim sudbinama, pišu nostalgične pjesme posvećene domovini, ali i ljubavne u najširem smislu riječi. Uglavnom pišu na hrvatskome jezi- ku, ali neke su im pjesme objavljene i na engleskom (odnosno australskom) jeziku. Ivana Serdarević više koristi standardni hrvatski jezik, dok Duška Crmarić Salečić uspješno rabi i ikavsku inačicu. Mađarsko-hrvatska književnica Matilda Bölcs u svojoj poeziji je ponekad bun- tovna, ali osnovna odlika njezinoga pjesništva njegovanje je hrvatstva u zapadnoj Mađarskoj. Često pjeva o zavičaju i svojemu odnosu prema njemu; pjesme posve- ćuje hrvatskim velikanima književnosti, bilo u Mađarskoj bilo u Hrvatskoj. Riječ je o postmodernističkoj poeziji pisanoj gradišćansko-hrvatskim jezikom. Ponekad rabi univerzalne teme o čovjekovu postojanju i njegovu mjestu na zemlji. Sličnim se temama bavi i Timea Horvat koja uspješno njeguje gradišćansko-hrvatsko što- kavsko narječje. Ističu se njezine pjesme ljubavne tematike pisane jasnim jezikom s razumljivim porukama. Među ovim zanimljivim poetskim glasovima posebnu mi je pozornost privukla Doroteja Zeichmann Lipković za čiji sam se opus zainteresirala 2010. godine kad je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, unutar Zbirke inozemne Croatice, posebno mjesto dano gradišćanskim Hrvatima kao našemu najbrojnijem manjin- skom narodu. Iste je godine obilježena stota obljetnica izlaženja tjednika Hrvatske novine i slavila se 160. obljetnica rođenja značajnoga gradišćanskoga pjesnika Mate Meršića Miloradića. Zeichmann Lipković pripada naraštaju gradišćansko-hrvatskih pjesnika vezanih uz časopis Novi g las koji počinje izlaziti 1969. godine. Njihovu poeziju obilježavaju