Nova Istra

121 Zvonko KOVAČ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Zlatko Kraljić, rođen u Sv. Martinu na Muri u Međimurju, slikar i pjesnik iz Velenja, koji piše na kajkavskom narječju i na hrvatskom jeziku (u Antologiji je pred- stavljen prijevodima na slovenski Sonje Polanc, a autor je pjesničke zbirke Comper- nij te zbirke pjesama i proze Za konec pritisni konec ), u nekom svom ekspresionistič- kom, neoavangardnom stihu, izražava pobunu i protest protiv egzistencijalne u-ba- čenosti u svijet, sudbonosna boemstva i izmještenosti, apsurda potrošačkoga svijeta: u redu čekam isusa u akciji je, sedamdeset posto jeftiniji napola badava ritam se pojačava u redu čekam isusa spreman za lov spremam za ubijanje ( U redu , isto: 271.) Kraljićeve pjesme, posebno one sve uronjene u stvarnost, sa značajnom ekspre- sivnom snagom i otvorenom kritičnosti mogle bi ubuduće pobuditi više interesa hrvatske književne javnosti i kritike (kao npr. pjesme Protestiram i Gdje je moj dom anđele ), jer nose izražajnost ironijske pobune ili sliku gole tranzicijske stvarnosti, čovjeka uhvaćena u slabo plaćenim i beznačajnim zanimanjima, iskorijenjena niza- što. Tom temom Kraljić se uključuje u veliko polje migracijskoga književnog isku- stva koje, zbog množine silom raseljenih ili dobrovoljno odseljenih intelektualaca, u europskim i svjetskim razmjerima sve više dobiva sve značajnije, relevantne autore. Najbolje u Antologiji slične stranice otvaraju Bekim Serjanović, jedan od najza- nimljivijih međukulturnih pripovjedača, koji se na kraju skrasio u Ljubljani, zatim Aljoša Curavić pjesnik i romanopisac koji objavljuje na talijanskom, zanimljiva slo- vačka i slovenska pjesnikinja Stanislava Repar, kao i poznata prevoditeljica i eseji- stica Erica Johnson Debeljak koja se ovdje predstavlja prozom, i još poneki autori. Nije mi namjera ukazati na izdvojene vrijednosti, samo na kontekst pojavljivanja hrvatske književnosti u Sloveniji. Međutim, kao što pokazuje i višestruko dvojezič- na Antologija , na slovenski su prevedeni svi autori iz različitih jezika, određena mjera međujezičnosti i međukulturalnosti neosporni je zajednički nazivnik svih zastupljenih autora. U tom smislu, danas je već potpuno jasno da se hrvatski pisci u nama su- sjednim zemljama javljaju među pripadnicima raznih nacionalnih manjina ili među doseljenicima, kakvi su i oni sami. Iskustvo života u tim međunacionalnim, ne uvi- jek lakim situacijama, u kojima se često s nerazumijevanjem gleda na pravo književ- noga ovjeravanja na materinskom jeziku ili se prijelaz na jezik domaćina doživljava