Nova Istra

116 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Zvonko KOVAČ zivirala. Bila je tada podržana ideja da Matice nastave surađivati objavljivanjem barem po jedne slovenske knjige u Zagrebu i obratno, odnosno da podupru ideju o sustavnom izdavanju hrvatskih klasika u Sloveniji i slovenskih klasika u Hrvatskoj, za što bi dugoročno zasigurno bilo interesa, ali bismo na obje strane morali naći snažne izda- vačke kuće koje bi takav projekt mogle iznijeti. Na kraju, zbog nedostatka vremena samo je okvirno bilo spomenuto da u Sloveniji djeluju hrvatski pisci koje bismo, iako Hrvati u Sloveniji nemaju priznati status nacionalne manjine, trebali potpomagati kao što to činimo s piscima naše dijaspore u drugim, osobito susjednim zemljama (Austriji, Madžarskoj ili Srbiji). Zato smo zamolili poznatu prevoditeljicu s hrvat- skoga u Sloveniji i kolegicu Đurđu Strsoglavec da nam za časopis Kolo – 2012./22, br.1-2, priredi kraći izbor suvremenih hrvatskih pjesnika iz Slovenije. Na osnovi svoga dugogodišnjega iskustva u radu u okviru spomenute manifestacije Sosed tvoje- ga brega i časopisa Paralele , koji su okupljali pod vodstvom agilne Dragice Breskvar sve pisce iz redova naroda bivše Jugoslavije, kao i nove doseljenike (tako je brigom za slobodu stvaranja na materinjem jeziku omogućeno i pripadnicima naroda koji nemaju status nacionalne manjine da se slobodno izražavaju, pišu i objavljuju svoje knjige na svom jeziku), kolegica Stroglavec priredila je izbor hrvatskih pjesnikinja i pjesnika te se u popratnom pismu zapitala: Da li biti između znači biti i ovdje i tamo (podjednako)? Ili znači biti ni ovdje ni tamo, nego u nekom međuprostoru? I čiji si onda? Ovdašnji? Tamošnji? Gdje si domaći, a gdje si gost? Gdje si svoj na svome? Kao i kod drugih pisaca u sličnim životnim prilikama, koji su se stjecajem okol- nosti našli u situaciji da pišu na svome jeziku unutar druge nacionalne kulture, pa i obratno – kod pisaca koji preuzimaju jezik sredine u kojoj žive ne odričući se tema djetinjstva, svojih sjećanja ili obiteljskih priča iz stare domovine, svojevrsni su među- jezični , interkulturni autori , koji osim što pišu na svome jeziku često i prevode svoje pjesme ili tekstove svojih kolega na drugi jezik, kao što su uvijek spremni pomoći u obratnim situacijama, da za sebe ili svoje kulture prevode djela autora s kojima žive. Kao što sam već rekao, gotovo i dinamičnije negoli je to u slučajevima tradicio- nalnih, starih pripadnika nacionalnih manjina, jer su veze s matičnom kulturom mnogo življe, iako ipak prekinute, ovakvi se pisci potekli iz redova ekonomske emi- gracije ili iz obitelji izbjeglica, najčešće drže svoje zavičajne optike i svoga zavičaj- noga jezika, osobito kad je on toliko blizak slovenskome, kao hrvatski kajkavski jezik. Ali su i vrlo otvoreni prema jeziku i kulturi nove sredine. Ne prevladavaju li teme iz djetinjstva, pjesnici se često s nostalgijom sjećaju rodnoga kraja ili staroga doba, a najčešće se njihova izričajna perspektiva okreće općeljudskim, obiteljskim ili