Nova Istra

110 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Željko IVANKOVIĆ atribuirani kao bosanskohercegovački , ma što to sve danas značilo, ali je posve sigurno da se tako i time atribuira nešto što dolazi iz zemlje Bosne i Hercegovine, što jest dio geopolitičkog ili, ako baš tko hoće skromnije – zavičajnog okvira BiH. Jedino pak, sudeći po preciznu naslovu, Nenad Radanović pokazuje diferencirano razu- mijevanje problema ili barem tako upire prstom u njega. Ne znam, međutim, znači li tu što i činjenica da je izdavač njegove knjige Srpsko prosvjetno kulturno društvo Prosvjeta iz Sarajeva?! Ostalim sastavljačima, čini se, važnije je ono što njihovi izbori donose, a što nedvosmisleno govori o jednom, za njih, književnom entitetu sa svim diferenciranim generacijskim, poetičkim i drugim segmentima inače imanentnima književnom stvaranju. Time se zapravo na pitanja nominacije utječe posredno, što nipošto nije manje važno, a tzv. se stvarno imenovanje ostavlja za neka kasnija vre- mena i nekome drugome. A za sve njih, pak, vrijedi i podrazumijeva se činjenica da su politički i ratni disolucijski projekti iz devedesetih godina XX. stoljeća imali i paralelan književni život koji je odgovarao multilateralnim projektima duhovnoga otpora: 100&1 noć (Zdravko Grebo i Semezdin Mehmedinović, 1993. i 2005.); Contemporary poetry of Bosnia and Herzegovina (Mario Suško, 1993.); Antologija sarajevske ratne poezije (Nenad Radanović, 1996.); Forgotten Country 1, War poe- try in Bosnia-Herzegovina 1992-1995 (Zlatko Topčić, 1997.); Forgotten Country 2, War prose in Bosnia-Herzegovina 1992-1995 (Zlatko Topčić, 1997.), a istovremeno s ovim i niz stranih autora i izbora na svjetskim jezicima i u svjetskimmetropolama, čime su poništavani (jesu li i koliko?) učinci pokušajâ nasilne, neprirodne kulturo- loške disolucije BiH. (2009.-2014.)