Nova Istra

109 Željko IVANKOVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU V. Nije nezanimljivo ovdje ukazati i na činjenicu da se sve vrijeme od rata iz deve- desetih naovamo u BiH pokušava, što izborima, što panoramama i antologijama, konstituirati nešto što bi se moglo zvati, ako ne više kao prije rata – bh. književ- nost, onda barem književnost u Bosni i Hercegovini ili kompozitna, tronacionalna, multinacionalna bh. književnost. (Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, primjeri- ce, postoje odsjeci za sve tri bh. književnosti!) Čak je rekonstituirati, ponovno je zasnovati, dakako bez „političke“ intencije ili stvarne volje da to doista i rade, ali s punom sviješću da ona postoji kao zbir pisanja pisaca iz BiH i u BiH, i neka ugledna književna imena. Ovdje ukazujem na pet najreprezentativnijih takvih izbora koji na neki način potvrđuju cjelinu mišljenja sastavljača, ali i ukazuju na moguću cjelinu koju čine autori djelâ pripadajući pritom nerijetko i disparatnim poetičkim, kultur- no-jezičnim i nacionalnim entitetima. Nesumnjivo je da će usporedno objavljivanje bošnjačke književnosti u 100 knjiga i(li) hrvatske književnosti u BiH u 100 knjiga učiniti da se „otkrije“ svako iole pismeno čeljade na ovim prostorima (kod Srba u BiH takvo što, koliko znam, još ne postoji), ali hoće li to i može li to sutra na bilo koji način post(aj)ati do bilo koje mjere i organska cjelina, kako je to bilo ili se ba- rem činilo da jest s mozaičnim edicijama Savremena književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga i Dječja književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga , pitanje je na koje jedva da će se uskoro dobiti (relevantan) književno-teorijski odgovor. Panoramsko-antologijsko predstavljanje priča ili pjesama ionako ne znači ništa obvezujuće, jer ono je u najmanjem zajedničkom nazivniku tek izraz poetičkih creda sastavljačâ, ili tematsko-motivsko okupljalište proizvoda duha, ili pak „samo“ zemljopisno zaokruživanje za to podesnih književnih uradaka. Stoga ovdje nismo ni spomenuli iznimno reprezentativan izbor Sarajevo u poeziji (Slavka Šantića) ili tek nasumičan izbor o bh. gradovima u umjetničkoj poeziji (Ajše Džemile Zahirović) i slične publikacije. Popis knjiga izborâ relevantnih za ovu temu, ovdje donosim u kronološkom po- retku: Željko Grahovac: Ponestaje prostora. Panorama najnovije bosanskohercegovačke poezije , Bihać, 2000. (i na slovenskom 2009.); Nenad Radanović: Antologija fanta- stičke pripovijetke u Bosni i Hercegovini , Sarajevo, 2004.; Marko Vešović: Da je barem devedeset treća. Decenija i po bosanskohercegovačkog pjesništva , Sarajevo, 2009.; Enver Kazaz – Ivan Lovrenović: Rat i priče iz cijelog svijeta, Antologija nove bosanskoherce- govačke pripovijetke , Zagreb, 2009.; Hadžem Hajdarević: Do potonje ure. Panorama modernoga bosanskohercegovačkog pjesništva , Bijelo Polje, 2010. Ipak, valja napomenuti kako se autori izborâ bosanskohercegovačke proze i poe- zije i ne bave nominacijom u njezinu bilo kakvom kulturološko-poetičkom i postdej- tonsko-političkom identificiranju, nego su ti izbori za njih gotovo po automatizmu