Nova Istra

101 Željko IVANKOVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU bosanske književnosti Herte Kune (1974.), Jezik „Bosanskog prijatelja” Herte Kune (1983.), te Jezik Ivana Bandulavića Darije Gabrić-Bagarić (1989.), ali i, kod istog izdavača, lektirno izdanje knjige Književnost bosanskih franjevaca Ivana Lovrenovića (1982.). Bili su to, s ove se distance može reći, snažni znaci već započetih promjena, ot- varanja, određenih kulturoloških sloboda ili tek i samo priznavanja dijela postojeće, a predugo potiskivane povijesne i aktualne realnosti BiH. U biblioteci kulturnoga nasljeđa druge sarajevske izdavačke kuće, VeselinMasleša , bit će u relativno kratkom roku objavljena djela Filipa Lastrića: Pregled starina bo- sanske provincije (1977.), Bone Benića: Ljetopis sutješkog samostana (1979.), Nikole Lašvanina: Ljetopis (1981.), Marijana Bogdanovića: Ljetopis kreševskog samostana (1984.), te Jake Baltića: Godišnjak od dogadjaja i promine vrimena u Bosni 1754-1882 (1991.). Dakako, to ne znači da do tada nije bilo ovdje-ondje vrijednih i zanimljivih knjiga unutar onoga što znači afirmaciju kulturnog rada bosanskih franjevaca ili hrvat- ske kulturne i povijesne baštine u BiH (Herta Kuna: Jezik Filipa Laštrića , Sarajevo, 1967.; Ivan Franjo Jukić. Dokumentarna građa , Sarajevo, 1970.; Srećko M. Džaja: Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće , Zagreb, 1971.), no njezino moderno utemeljenje ipak se vezuje uz tzv. civilno izdavaštvo i jednu vrstu njezina sustavnog tretiranja, što je potvrdilo bitnu promjenu političke, društvene i kulturne paradigme, gdje je takvo što i desetljeće prije bilo nezamislivo ili jedva zamislivo, osim u franjevačkim periodičnim publikacijama, u tzv. crkvenom izdavaštvu. Ovamo bi išli i vrijedni „civilni“ zbornici posvećeni franjevačkim velikanima Grgi Martiću (1973.), Matiji Divkoviću (1982.), Antunu Kneževiću (1991.), te monografske studije „unutarcrkvenih izdavača“ npr. Andrije Zirduma Filip Lastrić – Oćevac 1700-1783 . (Zagreb, 1982.), Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 1882-1982 . (Visoko, 1983.) ili zbornik Fra Josip Markušić (Zagreb, 1982.). Svemu valja pridodati i uvrštavanje djela bosanskih franjevaca u prestižnu biblioteku Pet stoljeća hrvatske književnosti (usp. knj. 11. i 19.) u Zagrebu (1972. i 1973.), te u Bosanskohercegovačku književnu hrestomatiju I-III (Sarajevo, 1971.- 1974.). Na ovom je fonu i Koromanova antologija hrvatskoga pjesništva tiskana u zagrebačkom časopisu Forum tek 1990., nakon desetljećâ uzaludnih pokušaja da bude objavljena u BiH ili Hrvatskoj, a koja već naslovom markira i sugerira („od Lovre Sitovića...”) svoju utemeljenost. Poslije će ta markacija biti i uz prozu i dramu („od Matije Divkovića...”); ta će utemeljenost hrvatske književnosti u BiH u franjevačku, što će reći crkvenu tradiciju, socijalističkom sustavu biti kao teško pri- hvatljiva povijesna istina i trajno opstruirana uz, dakako, separatno (separatizam!,