Nova Istra

299 Antun PAVEŠKOVIĆ POLITIKA I POLITIČARI ruku duboko umočenih u krv, Lenjin se ipak obračunavao poglavito s klasnim i po- litičkim neistomišljenicima, dok je Staljin, nesiguran, sumnjičav, podao, u smrt slao najviše kadra stranke kojom je poput istočnjačkog despota gospodario bez imalo obzira i brige za ljude oko sebe. Otvorenim ostaje pitanje je li u pravu Kołakowski kada tvrdi da su svi socijalistički sustavi u praksi podložni nepisanu zakonu stalji- nizacije. Prihvatimo li njegovu tezu, staljinizam kao završni stupanj boljševizacije socijalizma nužno vodi u monopatski diskurs. Je li takav govor posljedica ili gene- rator diktature, zanimljivo je pitanje. U svakom slučaju, ako loš orator funkcionira kao govornik, ta činjenica simptom je neslobode sustava. Ako je masa obožavala tako nakaradnog govornika kakav je bio Hitler, tada je, na žalost, u pravu Le Bon u traktatu o psihologiji gomile. Dobar govornik pretvara pojedince u gomilu. Lošeg govornika masa je u stanju pretvoriti u božanstvo. Ovdje bi bilo dobro napraviti semantičku distinkciju u riječi govornik , koju hr- vatski jezik ne nudi. Ta je pojmovna razlika danas i u svijetu gotovo izgubljena, i to nije nimalo slučajno, jer se medijska industrija promijenila drastično pa je u toj uskoj specijaliziranosti, u kojoj su pravi vlasnici i auktori medija ne više oni ljudi kojima su dostupne informacije, nego samo oni koji uz to posjeduju i kompetencije mani- puliranja istima, nemoguće odrediti tko je izvršitelj, a tko auktor. I jedna i druga kategorija nadomještene su pojmom prezentera , o kome bi se dalo posebno govoriti i analizirati ga. Nekada je, naime, u engleskom govornom području postojala distinkcija izme- đu najavljivača i govornika. I danas su, doduše u funkciji riječi speaker i announcer , ali su one, budući nadomještene spomenutom trećom, u medijskome pojmovnom prostoru izgubile izvorno značenje. S obzirom na to da su rubni narodi eksperti za krive prijevode, engleska riječ speaker ponašena je kao domaća verzija one druge ri- ječi, announcer . Tako je govornik postao najavljivač, a najavljivač ostao zaboravljena jezična mogućnost. Zaboravilo se pritom i da je, primjerice, speaker naslov predsje- davajućeg parlamenta. No, zadržimo se na samome pojmu i njegovoj realizaciji u praksi, budući da pisca ovih redaka uza nj vežu neke posve osobne uspomene. Pišem čitav život, u medijima sam radio svakakve poslove, ubrzo shvativši da su i oni tzv. kreativni u državnome mediju tek ulog s pokrićem u nečijim drugim rukama. Ipak, godinama osigurava- jući sebi kruh posudbom glasa radijskim i, povremeno, televizijskim vijestima, na- učio sam znatno efektnije nego što sam to bio u prilici radeći tzv. kreativne poslove, kako je radiodifuzija, osobito u vrijeme socijalizma, znala biti izvorom neslućene zabave. Naravno, u doba raspada socijalističkoga sustava javljala se jedna posebna vrsta ketmanizma u kojoj nije više bilo potrebe uvjeravati sebe u diktat totalitarne istine, jer se, kao u Švarcovu Zmaju , monopatski um sam delegitimirao dovodeći