Nova Istra

277 Jelena LUŽINA POLITIKA I POLITIČARI ostala nesrazmjerna svakoj drugoj moći. A čemu bi, zaboga, politici i političarima moć imala služiti – ako je ne bi pokazivali?! Ma što pokazivali, ako ne bi paradirali tom svojom moći. Što češće i što dojmljivije. * * * Moj dragi prijatelj, iznimno uspješan dramski pisac, nedavno mi je obratio pozor- nost na jedan Ciceronov retorički biser iz 68. godine prije Krista. Budući da se po- anta ovoga ciceronovski besprijekornog govorničkog paradoksa izravno nadovezuje na temu politike i političara, dopustit ću si cjelovit navod: „ Siromah – radi, Bogat – iskorištava prvoga, Vojnik – brani obojicu, Porezni plati- ša – plaća za svu trojicu, Lutalica – odmara se za četvoricu, Pijanac – pije za petoricu, Bankar – potkrada svih šest, Odvjetnik – zavađa svu sedmoricu, Liječnik – ubije svih osam, Pogrebnik – pokopa svih devet, POLITIČAR – živi na račun svih deset. “ Marko Tulije Ciceron, prisjetimo se, nije bio samo najveći rimski govornik, nego je bio i državnik, filozof, pisac, politički teoretičar, ali i političar-praktičar najvišeg kalibra, čovjek koji je – pored ostalog – u vrlo kritično vrijeme obnašao dužnost jednoga od dvojice konzula, poglavara Republike. Eto, dakle, nepobitnog dokaza kako su se – nekoć, davno... – politikom bavili i neki vrsni intelektualci, ljudi koji su umjeli i misliti, i djelovati, i govoriti. Današnja nam politička pragma signalizira kako su se, u međuvremenu, stvari u politici i oko nje pojednostavile do neprepo- znatljivosti, trivijalizirale do Big brothera i požutjele do boje žutoga lišća i zreloga liumuna, te joj takva intelektualizirana i profinjena „feca ljudskoga roda“, rekao bi Držić, više nije od koristi. Intelektualizam nije u trendu, jasnoća misli nije važna, govorništvo je izgubilo praktični smisao. A Ciceron je, podsjetimo, samo svojim moćnim govorima protiv Katiline – rim- skoga političara koji je 63. godine prije Krista pokušao izvršiti državni udar i nasilno srušiti Republiku – doslovno spasio Rim. Riječima je pobijedio urotu i državi vratio mir. Dokazavši – na djelu – kako se uspješna politika ne vodi ognjem i mačem, već riječju i argumentom. Logički dosljedno i gramatički besprijekorno. „Dokle ćeš još zlorabiti, Katilino, našu strpljivost? Koliko će još tvoje mahnita- nje od nas praviti budale“ – ponavljao je sveudilj Ciceron, dokazujući kako je moć prave/autentične politike pohranjena u njezinu diskursu. Koji se, zato, i našao u naslovu ovoga eseja. Svi koji ste u njegovu prvome dijelu prepoznali ili bar naslutili stari naslov jed- ne uistinu očaravajuće knjige Rolanda Barthesa, naslutili ste dobro. Naime, 1977. godine Barthes je objavio jednu od onih svojih čudnovatih, posve nekonvencional- nih, hibridnih, žanrovski gotovo neodredivih knjiga koje moji studenti obično zovu