Nova Istra

278 POLITIKA I POLITIČARI Jelena LUŽINA „otkvačenima“. Naime, nakon svih teorijskih, semiotičkih, filozofskih i inih ezoterija kojima je posvećivao svoje pisanje, Barthes (o čijem ljubavnom iskustvu ne znamo gotovo ništa, ali znamo nešto o tračevima koji ga prate...), taj i takav Barthes u svojoj se 62. godini upustio u istraživanje – ljubavnog diskursa. Pa je, bog sam zna čime izazvan, sastavio knjigu od osamdesetak lucidnih, gotovo šašavih, tematski determi- niranih fragmenata koji, pojedinačno i skupno, predstavljaju svojevrstan abecedarij ljubavnoga govora. Barthesa, pritom, nije zanimao samo način komunikacije izme- đu dvoje zaljubljenih, već i način na koji ljubav mijenja naše verbalno ponašanje. U kratkom je predgovoru takvu svoju nakanu objasnio načinom koji, naprosto, obvezuje na citiranje: „(...) ljubavni je diskurs danas krajnje osamljen . Tim se diskursom možda služe tisuće subjekata (tko to zna), ali ga nitko ne podržava; okolni jezici potpuno su ga napustili: ili ga ne znaju, ili ga podcjenjuju, ili mu se rugaju, odsječen je ne samo od moći, nego i od njezinih mehanizama (znanosti, tehnike, umjetnosti). Kad je neki diskurs tako vlastitom snagom povučen i skrenut prema neaktualnom, prognan jer ne pripada ni jednom stadu, preostaje mu samo da bude mjesto, ma koliko neznat- no bilo, afirmacije . Ta afirmacija je, ukratko, tema knjige koja počinje.“ (Barthes, 2007:14) Knjizi je naslov „Fragmenti ljubavnog diskursa“. U nas je prevedena i objavljena s neznatnim zakašnjenjem od točno 30 godina, ali – objavljena je! Barthes je umro već 1980., posve bizarno i glupo – pregazio ga je automobil, dok se vraćao s večere s prijateljima, ali je, dakako, doživio prvi val senzacionalnog uspje- ha svoje knjige o fragmentima/figurama ljubavnoga diskursa, koja danas uživa apso- lutno kultni status, postavši moćnim referentnim mjestom popularne kulture. Pla- netarno popularna glazbenica Annie Lennox, poznata i po svojem živom socijalnom i političkom aktivizmu, 1996. godine osvojila je nagradu Gremmy za pjesmu „No More I Love You’s“ – potaknutu upravo Barthesovim figurama ljubavnoga diskursa. Kad Barthesa pažljivo čitamo, čak i kad samo pregledavamo indeksaciju njegovih „figura ljubavi“, ne možemo se oteti dojmu o neodoljivoj povezanosti njegova diskur- sa ljubavne moći s onim drugim i „moćnijim“ diskursom – opasnijim i zavodljivijim – diskursom politike. Podudarnost figura naprosto je frapantna, te je već na prvi pogled jasno kako se u oba slučaja radi o istovjetnoj, beskopromisno zavodničkoj, bespoštedno ofenzivnoj akciji demona žudnje kojega ništa ne može omesti u ostva- renju siline vlastite mu moći. Ljubavni i politički diskurs povezani su imanentnom erotičnošću. Oba stradaju od suviška riječi kojima se ciljani subjekt mora osvojiti i podrediti vlastitoj moći, pripitomiti i učiniti poslušnim, čak i zavisnim. Oba se ostvaruju kombinacijom Ero- sa i Pathosa. Oba operiraju žudnjom, strastima, obećanjima, poticanju svakojakih