Nova Istra

249 Sandi BLAGONIĆ POLITIKA I POLITIČARI zicijsko dekodiranje u tom znoju ne nalazi feromone, već Balkan ispunjen smradom uz zvuke gusli ili turbo-folka. Onkraj civiliziranog, žderanje janjetine postaje glavno jelo na meniju krležijanske balkanske krčme: [Mate Boban] se u jeku najžešešćih sukoba sa Srbima potajno sastajao s Radovanom Karadžićem, jeo s njim janjetinu i pio pivo. Ceh svega toga platio je narod. U Grazu, 7. svibnja 1992. poklonjen je Srbima koridor kroz bosansku Posavinu. 6 Ili, kako piše Miljenko Jergović: I dok su kojekakvi Prlići po Banjoj Luci i Ćelebići kod Livna žderali janjetinu sa četnicima, Nedjeljko Mihanović se priključio borbi po mjeri svoje pameti pa bosanskog nobelovca Ivu Andrića označio kao kopile. 7 Premda je janjetina tek jedan od pojmova iz pretrpanog arsenala balkanizma, upravo je ona, kao jelo, pogodna da iskaže bliskost nacionalističkih elita; kako je ukazivao Arnold van Gennep, obredi zajedničkog jela i pila, obredi su sjedinjava- nja. Krenemo li korak dalje, ona ovdje može biti tumačena kao raskid proklamirane unutaretničke kohezije. Kao što hrana može održavati etničke granice, tako ona, u ovom slučaju, u njezinoj estetičkoj, ujedno i etičkoj dimenziji, simbolički svezuje etničke elite u grupu tranzicijskih pobjednika koji u vrijeme oskudice i smrti banče uz janjetinu, onda kada su pogašena medijska svjetla, a oni prepušteni autentičnom mraku balkanske krčme. Ukratko, janjetina u lijevim, opozicijskim medijima postaje metaforom nacio- nalističke desnice, patrijarhalnog društva, nanovo retradicionaliziranog u razdoblju tranzicije u kojem se nacija nadaje kao njegova temeljna vrijednost i legitimacijsko sredstvo, a muškarci autentični akteri njezine javne sfere. Nije slučajno da, baš kao što u jedenju janjetine u novinskim tekstovima nije moguće naći ženu, tako ih se gotovo i nije moglo zateći u ovdašnjim parlamentima. 8 6 Križanović, Ivo:„Smrtna karta za Prlića!“, Feral Tribune , 4. 12. 1995. 7 Jergović, Miljenko:„Dvostruki salto mortale“, Feral Tribune , 26. 10. 1998. 8 Tijekom 1990-ih se udio žena u hrvatskom parlamentu kreće između između 4.7 i 8.0 posto, dok je u socijalističkom razdoblju dosezao 24.1 posto – doduše, opet kao stanovita maska, kao rezul-