Nova Istra

248 POLITIKA I POLITIČARI Sandi BLAGONIĆ samo na Balkanu, „ kobasice, pite s mesom, nasjeckana šunka, konzervirana govedina ili paštete također rijetko uživaju jednak ugled kao komad mesa. [...] Ove nižerazredne mesne prerađevine mogu se smatrati primijerenijma djeci nego pravom muškarcu , ko- jem je potrebno pravo meso . “ 3 Meso što se jede u velikim zalogajima, ono koje se trga, izraz je čiste muškosti. Zato aktere desnice ne zatječemo kako žderu salatu ili tama- ne sushi. Ondje, u lijevim medijima, oni jedu velike komade i to u, jednako važno, velikim količinama. Takvo medijsko evociranje žderanja podrazumijeva otvorenu gubicu koja je, kako je pokazivao Pierre Bourdieu, u određenom kulturnom kon- tekstu, nasuprot cenzurirane stisnute, odatle pičkaste gubice, znak hrabrosti, samim tim i muškosti. Navedena se značenja tvore već i prije završnog čina unosa hrane natrpanog sli- nama i podrigivanjima. Ovdašnja praksa pripreme janjetine na ražnju dodatno je pogodna da locira aktere onkraj civiliziranog. 4 Ako je proces civiliziranja od sred- njega vijeka vezan i uz komadanje mesa životinje čineći je, time, neprepoznatljivom, ovdje se to ne događa; kao u anegdoti o izbjeglici, etnički nedefiniranom „našem čovjeku“ s područja bivše Jugoslavije koji je, „ negdje gdje je nemoguće vidjeti da bi se leševi životinja, kao kod nas, prodavali cijeli “, zaželio „ one iskonske radosti kad jaganjci utihnu . Kupivši u mesnici dvije janjeće plećke, dva buta, rebarca, bržolice, glavu, cijelo je janje naš junak kupio u dijelovima, kod kuće ga sastavio žicom i – na veselje male izbjegličke kolonije – okrenuo na ražnju. “ 5 Napor da se jedenje mesa do jučer žive ži- votinje odstrani iz svijesti intervencijom je izbjeglice s Balkana demaskiran. Štoviše, ovdje ni u jezičnoj sferi nije provedena cenzura – ovdje se, na ražnju, uistinu „okreće janjac“, a ne civilizirajuća „janjetina“. Upravo ova verbalna opreka (janjac – janjetina) navodi na dva moguća čitanja pripreme i konzumacije janjetine: zatječemo li ondje, ostanimo na anegdoti, balkanskog barbarogenija, iskrenog i domišljatog, koji vješto doskače zapadnjačkoj laži – jer janje je ubijeno i onda kada ga ne prepoznajemo – ili divljaka izmještena u civilizaciju, koji ondje inscenira prirodno stanje? Treba li, dakle, prihvatiti interpretativni model koji, na putu što ga je trasirao Jean-Jacques Rousseau, u dvadesetome stoljeću nudi Rebecca West, videći u bal- kanskom barbarogeniju kolanje autentične krvi, ili onaj u kojem se ta autentična krv – u opozicijskom čitanju – prije svega prolijeva? Drugačije rečeno, ako se nasuprot dekadentnom Zapadu balkanski barbarogenij autentično znoji, onda njegovo opo- 3 Fiddes, Nick. 2002. Meso – prirodni simbol , Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, str. 100. 4 Takva praksa dodatno je djelotvorna stoga što aktivira imaginarij nabijanja na kolac slavenskog stanovništva, koji je socijalistički obrazovni sustav snažno eksploatirao u reprezentaciji turskih osvajača na Balkanu. 5 Dežulović Boris.„Ne možeš ti našeg čovika zajebat!“, Globus , preuzeto sa: http://www.6yka.com/ mobile/novost/17638/dezulovic-ne-mozes-ti-nasega-covika-zajebat, 29. 6. 2013.