Nova Istra

247 Sandi BLAGONIĆ POLITIKA I POLITIČARI fanatici i krvoloci lavove hrane srpskom djecom. 1 I dok mjesto janjetine u cjelokupnom procesu barbarizacije, odnosno dehu- manizacije etnički Drugog tek valja istražiti, njezina je unutaretnička diskurzivna funkcija bitno jasnija. U javnom diskursu znatnije prisutna od posljednjeg deset- ljeća prošlog stoljeća, janjetina predstavlja jedan od konstitutivnih elemenata ko- jima se reprezentira unutaretnička pukotina, pluralizam koji je ideologija etničke monolitnosti kao novoponuđenog, izbavljujućeg principa, željela maskirati. Drugim riječima, ona je, kako će se vidjeti, sredstvo balkaniziacije Drugog. Pritom se, kada je u pitanju janjetina, Balkan ne smješta isključivo izvan granica vlastite etno-nacije (kako to obično biva – pa za Talijane počinje od Milja/Muggije, za Slovence od Hr- vatske, i tako dalje, i tako istočnije) već i unutar vlastita zamišljena etno-nacionalna tijela. Tada se Balkan, u svom deprecijativnom obliku, odnosi najčešće na vlastite etničke elite, one koje su, paradoksalno, svoju društvenu poziciju stekle i trošenjem dikursa o balkaniziranom etničkom-Drugom. U nastojanju da se esencijalno veže uz desnicu, janjetina će od devedesetih godina prošloga stoljeća naovamo zauzeti povlašteno mjesto u lijevim opozicijskim medijima. Ondje zatječemo pripadnike desnice kako janjetinu „žderu“, „krkaju“, „tamane“, „proždiru“, njoj se „nanose ozbiljni gubici“. Ukratko: [d]ržavotvorni turbo Hrvati i već nakon kojeg kilograma janjetine i pripada- juće im količine gemišta arlauču kavanski repertoar u kojemu je svaki Jure i Boban garniran kakvim narodnjačkim hitom iz ‘prošlog sustava’. 2 Ako je cijeli niz pravila što prate konzumaciju hrane – od upotrebe pribora za jelo, stavljanja umjerene količine hrane na tanjur, sve do minimaliziranja zvukova i brzine – usmjeren, kako primjećuje Pierre Bourdieu, na to da zamaskira elementar- nu činjenicu kako je jedenje primarna potreba, ovdje – u žderanju , krkanju , tamanje- nju , proždiranju – to maskiranje ne postoji. Žderanje , krkanje , tamanjenje , proždira- nje kao odsustvo svake cenzure živo implicira prisustvo gramzljive brzine kojom se jede neumjerena količina hrane praćena zvukovima koji takvu konzumaciju prate. Umjesto kulturalno maskirajuće forme, ovdje nalazimo formu koja je ujedno i sadr- žaj – priroda koja se pojavljuje u svom gotovo čistom obliku. Unutar istoga značenjskog okvira konzumacija janjetine istovremeno služi kao ekspresija restriktivnog, patrijarhalnog modela muškosti na Balkanu. Već je samo meso muška namirnica, a janjetina je to više od ražnjića ili mljevenog mesa. Ne 1 http://www.youtube.com/watch?v=2jv1H6xjl14&feature=player_embedded 2 Gall, Zlatko.„Lepa Brena se vraća kući“, Feral Tribune , 15. 10. 1998.