Nova Istra

235 Božica ZOKO OGLEDI I ZAPISCI treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca. Sveti Pavao pak kori djecu – kad bjesmo djeca, vjerovasmo, ufasmo se i ljublja- smo kao djeca, sad je vrijeme za odraslu vjeru, ufanje i ljubav (onaj poznati rast u vjeri, ufanju i ljubavi), a Jakša Fiamengo spoji i Svetog Pavla i Tina Ujevića (hoće li i on kadgod dobiti koji pridjevak svetosti!) i veliku većinu nas naslovivši svoju knjigu o djetinjstvu – Kad sam bio odraslić! Braća i sestre što jedni za drugima rastu i stasaju – može li se poželjeti više? Može. Pjesnici i svi drugi ljudi čeznu za nekim posvjetovljenjem, odlaskom u svijet – i mi sami želimo to isto, ali danas sa spokoj- nim smiješkom gledamo Aleksu Kokića kroz proteklo vrijeme i spremno primamo pouku od njega i od vlastitog roditelja koji se usred rata vozi oko cijele Hrvatske ne bi li se sahranio sa svojima: putuje se samo zato da se dođe doma. Da, makar i u lije- su. Ako nikad ne odeš, nećeš nikad moći ni doći. Živo srebro riječi, suho zlato šutnje iz kruga u krug, iz kružnice u kružnicu jasne jedno drugo, svijetle jedno u drugom, toče istinu jedno o drugom. Sve naše ilijade (u kojima nas ruše do temelja i ubijaju do zadnjega) i sve naše odiseje (u kojima nikad kraja lutanjima, a kod kuće imanje proždiru oni koji jedva čekaju zauzeti tuđa mjesta) služe tome da uskliknemo sretni i ponosni – to moj je, moj je dom! Dome, slatki dome! Jednom kad se dignemo iz praha i pepela i pobijemo sve prosce naših žena ili dobijemo koji drugi zadatak pri- je tog usklika. Jedno prosvjetljenje nutrine i čišćenje svih mračnih zakutaka, jedno spoznanje: Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I... gutam svoju bol! I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše, Njen rug je i moj rug; Mom otkinuše biću njojzi što uzeše, I ne vraćaju dug. I bit će još tih dugova i morat ćemo opraštati tko zna koliko još te kad jednom s dušom po svemiru se krene, zaorit ćemo kao grom: O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene To moj je, moj je dom!