Nova Istra

229 Stijepo MIJOVIĆ KOČAN OGLEDI I ZAPISCI Svaka je cedulja tematski određena („o Njegovoj volji“, „o znaku“, „o krivnji“, „o blagu“, „s molitvom“ itd.). Ceduljica o pohvali svih stvorenja , a to su i Oganj i Voda i Zrak i brat Mjesec i brat Sunce... kršćanski (Franjin) svjetonazor približava (se) hin- duističkom izjednačavanju svega – živa i neživa, no to je tek usputno recipijentsko podsjećanje. Zanimljiv je stav o Danteu ( Čitajući Dantea, „o Franjici i Pavlu“), što je jedna od novovjekih, zagrebačkih cedulja („na obali Save“), jer Firentinac inače pro- kazuje i osuđuje grješnike i trpa ih u pakao: „Što imaš trun gledati / kad pogledom samim u srcu već griješiš.“ 4. Slijedom sv. Franje Franjin poliptih ili siromaškov put ciklus je u kojemu autor posjećuje mjesta gdje je boravio i djelovao sv. Franjo, odnosno Govanni Francesco Bernardone, a s njim i uza nj i Klara Skifi ili sv. Klara. Nu, nigdje ih se ne spominje imenima, preuzima se samo ono što vjernik i treba preuzeti: svjetonazor, učenje, spoznaju..., a „siromaškov put“ to je niz crkava i samostana u Asizu i u okolici, u Umbriji, u srednjoj Italiji. Godine ispod njihovih naziva povezane su sa svečevim životom: svaki je od njih u njemu važan, osobito San Damiano (1206.) gdje je (i kada je) počeo značajnije djelovati, nakon viđenja da ga Gospod poziva na djelovanje, do Porcijunkule (1226.) gdje je najradije boravio, a tu je te godine i preselio u vječnost. Sva ta svetišta, ili „tiha samotišta“ kako zapisuje Petrač, mjesta su nadahnuća pjesniku sljedbeniku franjevačkoga učenja. No, to je i podsjećanje na svečev život i na temeljce katoličkoga sustava vjerničkih načela: vjera , nada , ljubav . Ima to, u prvoj pjesmi ovoga ciklusa, i životopisnu oznaku: „Tri putnika / na istu mjestu / u crkvici Damjana svetog / ponizno mole za mir / Danijel, Joja i Teodor / u cvjetno proljeće devedeset i druge“. Prisjetimo se: tada je u Hrvatskoj još neizvjestan završetak Do- movinskoga rata. Ne zaboravlja pjesnik ni značaj sv. Klare te odatle „Po blagdanu Tijelova / pišu razglednicu klarisi / sestri Mariji. Ovaj ciklus upotpunjuje, a dijelom i objašnjava onaj prvi. Međutim, otkrivajući povijesnu, ne isključuje suvremenu i osobnu razinu učvršćivanja u vjeri, a i dalje ostaje stanovita zagonetnost: što se sve zbiva u tim životima i kolik je napor do čista srca: „moje srce čistim stvori / bijelim poput bijele vune...“ 5. Bijeg i spas – ima li nade? Tako svršava svijet , treći, kratak ciklus (svega četiri pjesme) spoznajno je, možda, i najzanimljiviji dio zbirke ovdašnjih zapisa, a i pjesnički (estetski ). Caverna antiqua , zapravo prašpilja, vraća nas na početak – suprotno darvinistima i teoriji evolucije – označen kao Stvoriteljev prst. Međutim, je li on dotaknuo bilo čovjeka / ucrtana na zidovima špilje? Budući da je u početku sve bilo još neodredivo Adamu osta da bira