Nova Istra

210 OGLEDI I ZAPISCI Alen TAFRA tno, Losurdo u Oktobarskoj revoluciji vidi događaj koji je presudno utjecao na obra- čun s rasnom segregacijom u SAD-u. Indikativno, državni tužitelj je 1952. pismom upozorio Vrhovni sud u povodu pitanja integracije u javnim školama sljedećim argumentom: „rasna diskriminacija opskrbljuje meljavom mlinove komunističke propagande“. 20 S druge strane, na liberalne korijene ropstva maestralnom satirom podsjetili su nas pranksteri The Yes Men u svojem istoimenom, prvom dugome- tražnom filmu (2003.). Na konferenciji „Tekstili budućnosti“, održanoj u Tampereu 2001., Hank Hardy Unruh – fiktivni predstavnik WTO-a – optužio je Abrahama Lincolna za kriminalno uplitanje u slobodnu trgovinu na Jugu slijedom ukidanja ropstva. Točnije, zamjera mu ometanje slobode za prirodni razvoj ropstva, jer bi ono u konačnici ionako bilo zamijenjeno puno učinkovitijim i jeftinijim sustavom swe- atshop radionica u Africi; primjerice, njima se štedi na transportu robova. Slijedeći do kraja logiku (neo)liberalizma, Unruh zaključuje da je građanski rat bio tek veliko bacanje novca. Nakon održanog predavanja ispraćen je jakim pljeskom i bez ikakvih pitanja do mjesta za počasnim stolom, desno do kćeri voditelja konferencije koji mu je tri puta javno zahvalio. Usprkos pokušajima da razgovore tijekom jednodnevnog druženja s ekspertima skrene na „provokantni“ tretman ropstva, Unruhu nitko nije iskazao zabrinutost u povodu sadržaja predavanja. Zaključno, Losurdova knjiga predstavlja najbolji argument za važnost intelek- tualne povijesti i filozofije povijesti u društveno-humanističkom području. Kako je pojam liberalizma ujedno i filozofska „slika“ – krajnje općenita koncepcija o svijetu i našemu mjestu u njemu – moguće ga je proučavati jedino historijski, kroz razvoj njegovih mogućnosti. To obično posljeduje promijenjenim razumijevanjem ranijih filozofa, a svakako i proširenjem horizonta naše argumentacije. Bavljenje ovako ne- disciplinirano postavljenom općom idejom liberalizma nužno zahtijeva uključivanje u kompleksnu interakciju različitih diskurzivnih razina, otvara pitanje o odnosu filozofijskog i vanfilozofijskog, snaži otpor pokušajima ignoriranja relevantnosti me- dijskog, žanrovskog, intertekstualnog i interdisciplinarnog prelijevanja građe. Kao što je primijetio Richard Rorty, besmislenom pritom ispada istina o prošlosti koja bi bila neokaljana suvremenom perspektivom: bez mogućnosti izravnog pristupa nekom prošlom „x“, važno je i hoćemo li to „x“ predstaviti na manje zanimljiv način povezujući ga s nekim suvremenim„y“ umjesto s relevantnijim„z“. 21 Ovdje odabrani primjeri („z“) prilagođeni su suvremenommedijskom režimu i diskurzivnom okruž- 20 Navod prema: D. Losurdo, op. cit., str. 342. 21 Vidi: Richard Rorty et al. (ur.), Philosophy in History: Essays on the historiography of philosophy , Cambridge University Press, Cambridge, 1984., str. 10-11. Premda instruktivni uvod ovog zbor- nika njegovi urednici potpisuju kolektivno, lako je prepoznati presudan udio rukopisa Richarda Rortyja.