Nova Istra

209 Alen TAFRA OGLEDI I ZAPISCI građanskog rata te ljudskopravaški i demokratski progresivnom interludiju Rekon- strukcije, kalvarija bivših robova nastavila se već od 1877., slijedom pomirbe zaraće- nih strana i obnove terorističkoga sustava bjelačke nadmoći. Ovdje napokon dola- zimo do Losurdove glavne teze: izoliranje svega strahotnog što pojam totalitarizma označava, isključivo na slučajeve fašističkih režima i sovjetskoga sustava, nije drugo doli ideološki konstrukt u službi hladnoratovskog antikomunizma. U međuratnoj konstelaciji Losurda ne iznenađuju početni pozdravi Mussoliniju od strane emi- nentnih liberala poput Luigija Einaudija, Benedetta Crocea ili Ludwiga von Mise- sa. Ipak, na tragu Hannah Arendt koja korijene totalitarizma detektira u oblicima vlasti uspostavljenima u britanskim kolonijama, Losurdo se posebno usredotočuje na sjevernoameričku inačicu Herrenvolk demokracije koja najbliže pandane nalazi u južnoafričkom apartheidu i specijalnom tretmanu australskih Aboridžina. Dok na- čela koncentracijskog logora, osim na plantažama pamuka, možemo prepoznati još u britanskim workhouses , preko Atlantika susrećemo i masovne deportacije – bilo indijansku Stazu suza, bilo trgovinu robljem kao najveće nedragovoljno preseljenje ljudi u ukupnoj povijesti.„Pravilo jedne kapi“ nečiste krvi dovoljne da nekoga isklju- či iz zajednice slobodnih na jugu SAD-a čini se rigoroznijim i od nacionalsocijali- stičkih formula. 18 Tu su zatim pogromi slobodnih crnaca i na sjeveru, u organizaciji nasilničkih skupina koje će pravu formu zadobiti ipak na liberalnom jugu, u bijelim KKK kukuljicama – svojevrsnoj prefiguraciji budućih crnih ili smeđih „košulja“. Nadasve, na djelu je i genocid koji – iako je započet ranije – svoje zadnje poglavlje dobiva nastavkom indigenocida u Sjevernoj Americi. 19 Spomenimo još patološku normalizaciju sadističkih kazni i dehumanizirajućih praksi, poput još u prošlom stoljeću aktualnih najava linčovanja u lokalnim novinama, dodavanja vagona za vla- kove kojima su stizali brojni znatiželjnici iz daljine, ili opravdanih izostanaka za školsku djecu koja bi prisustvovala tako eminentnom vidu edukacije. Taj zloduh vjerojatno najbrže možemo prizvati spletom užasnih fotografija koje defiliraju kroz jedva pola minute koncem odjave von Trierova Manderlaya (2005.). U novijem SF-u bliske primjere predstavljaju liberalni sustavi apartheida iz Distrikta 9 (2009.) i Elizija (2013.). Na prvi pogled paradoksalno, ali imajući sve rečeno u vidu i sasvim konzekven- 18 Vidi: D. Losurdo, op. cit., str. 338. 19 Poznati francusko-bugarski intelektualac uništavanje starosjedilačkog stanovništva u Amerika- ma naziva „najvećim genocidom u povijesti čovječanstva“. Vidi: Tzvetan Todorov, La conquête de l’Amérique , Éditions du Seuil, Pariz, 1982. Za utemeljenje pojma „indigenocid“ vidi: Raymond Evans,„‘Crime Without a Name’: Colonialism and the Case for ‘Indigenocide’“, u: A. Dirk Moses (ur.), Empire, Colony, Genocide: Conquest, Occupation, and Subaltern Resistance in World History , Berghahn Books, New York i Oxford, 2008.