Nova Istra

206 OGLEDI I ZAPISCI Alen TAFRA rodaca i teorijom pravednog rata primijenjenom na barbare tako i tradicionalnim Aristotelovim argumentima o prirodnom ropstvu. No, kod nizozemskog začetnika liberalizma još nije bilo jasno kakvu će sudbinsku razliku izazvati različita boja kože crnaca i najsiromašnijih slojeva bjelačkog stanovništva. Nejasnoće će u liberalnom klasiku Dvije rasprave o vladavini (1689.) razjasniti upravo Locke, inzistiranjem na distinkciji sluge i roba, i to uz odlučan naglasak na apsolutnoj vlasti i arbitrarnoj moći gospodara nad životom i smrti potonjega. 8 Ovo je bitan moment utemeljenja najgoreg oblika ropstva, tzv. chattel racial slavery , pri čemu je – nakon oduzimanja svih ljudskih svojstava – rob sveden doslovno na puku pokretninu ( chattel ). Kao u 12 godina ropstva , kada – nakon što je na njega rob Platt (Solomon Northup, odno- sno glumac Chiwetel Ejiofor) očajnički prizivao božju kaznu zbog grijeha okrutnog bičevanja ropkinje Patsey (Lupita Nyong’o) – master Epps (Michael Fassbender) hladno odgovara: „Grijeh? Tu nema grijeha. Čovjek sa svojim vlasništvom postupa kako mu se sviđa“. Ili pak u Amistadu , kada odvjetnik Roger Sherman Baldwin (novi Oskarovac Matthew McConaughey) idealizam svojih abolicionističkih klijenata spušta na čvršći teren proprety law : „Slučaj je jednostavniji nego što mislite... Isto je kao sa svime: zemljom, stokom, nasljedstvom...“ Uglavnom, dok se Grotius još po- zivao na kršćanstvo i naglašavao svojevrsnu bratsku podređenost gospodara i roba zajedničkom nebeskom Ocu, engleski filozof u svojemu nacrtu ustava Karoline nije propustio upozoriti da prihvaćanje kršćanstva ne podrazumijeva oslobađanje roba. Štoviše, u Dvije rasprave o vladavini Locke isključuje jednakost unutar iste vrste ukoliko je gospodar svih neke već uzdigao i postavio da vladaju. Losurdo ovdje sluti aluziju na Hamovo prokletstvo, jedan od ključnih argumenata branitelja ropstva. 9 No i bez toga ostaje nedvojbenim da je liberal Locke legitimirao rasno ropstvo koje se upravo tada uspostavljalo u društveno-političkoj stvarnosti. Uzimajući u obzir ovaj regres u odnosu na Grotiusa, kao i daljnji put ropstva na tlu budućeg SAD-a, moguće je uočiti kako ovdje nije riječ samo o genealogiji zajedničkog rođenja libera- lizma i rasnog ropstva već i o utvrđivanju združenog napredovanja liberalizma i sve nehumanijih aspekata ropstva. S druge strane, historicističke racionalizacije gube na uvjerljivosti sjetimo li se Montaigneove i Las Casasove kritike ropstva još u šesnae- stome stoljeću, kao i kasnije jasne osude s različitih strana francuske revolucionarne scene: od Lafayettea i Mirabeaua, preko Diderota i Condorceta, sve do Robespi- errea i radikalnijih aktera. Kao što je primijetio i Ferguson ( Empire , 2003.), teško je, primjerice, shvatiti kako je autor kršćanske himne Amazing Grace John Newton još dugo nakon svojega kršćanskog buđenja ostao trgovac robljem, koji ne samo da 8 Vidi: D. Losurdo, op. cit., str. 42. 9 Vidi: ibid., str. 43.