Nova Istra

205 Alen TAFRA OGLEDI I ZAPISCI svoje standardne diskurzivne niti poput prvenstva individualne slobode i antietatiz- ma. Premda time nisu dovedene u pitanje realne zasluge liberalizma, rasvjetljavanje navlastitih mu sukoba i proturječja mora označiti konačni oproštaj od „mita o stup- njevitoj i mirnoj tranziciji – utemeljenoj u sasvim internim motivima i impulsima – od liberalizma do demokracije, ili od općeg uživanja negativne slobode prema sve širem priznavanju političkih prava“. 4 Suprotno od proklamiranog, zajednica slo- bodnih potvrđivala se prisvajajući i negativnu i pozitivnu slobodu, isključujući pri- tom iz uživanja istih kako stanovništvo kolonijalnog podrijetla, tako i polurobove i sluge u metropolama. Dok su s jedne strane sve tri liberalne revolucije započinjale zahtjevima za jednakošću, s druge strane ne samo da su potvrđivale većinu postoje- ćih nejednakosti već su ih štoviše i produbljivale. Riječ je o nerazdvojnoj dijalektici emancipacije i dis-emancipacije, po kojoj američki kolonisti zaslužuju jednakost s imućnom gospodom iz metropole upravo temeljem praktično dokazane nadmoći nad crncima i crvenokošcima. Dovoljno je zajedno s Losurdom ukazati na činjenicu da je 40% robova pred revoluciju zatočeno baš u Virginiji, koloniji koja je igrala presudnu ulogu u Ratu za nezavisnost. Otamo potječu George Washington (zapo- vjednik pobunjeničke vojske i po okončanju rata prvi predsjednik SAD-a), Thomas Jefferson (autor Deklaracije nezavisnosti) i James Madison („Otac Ustava“). Pored ovih robovlasnika, navedimo da su u trideset dvije od prvih trideset šest godina SAD-a predsjednički položaj zauzimali robovlasnici iz iste kolonije. Kako se ne bi odviše fiksirali na nju, dodajmo da su u prvih šezdeset godina „domovine slobodnih i doma hrabrih“ na šesnaest predsjedničkih izbora dvanaest puta bili izabirani ro- bovlasnici s juga. 5 U čemu griješi južnjački senator John C. Calhoun – taj gorljivi ideolog ropstva, koji je svojim lobiranjem produžio suđenje nad glavama nesretnika s Amistada – kada za Washingtona kaže da je „bio jedan od nas – robovlasnik i plantažer“ 6 ? Osvrnemo li se pak stoljeće unatrag i nešto istočnije, prema engleskoj Slavnoj revoluciji (1688.), susrećemo njezina ideologa Johna Lockea. Njegova filozofija po- sesivnog individualizma, 7 koja u potpunosti opravdava protjerivanje Indijanaca i robovlasništvo, dodatno je posvjedočena i autorovim vlasničkim udjelom u Royal African Company , glavnoj organizatorici trgovine crnim robljem. Još stoljeće rani- je, utemeljitelj novovjekovnog međunarodnog prava Hugo Grotius opravdavao je kolektivno i nasljedno ropstvo u kolonijama kako poganskom idolatrijom domo- 4 D. Losurdo, op. cit., str. 341. 5 Vidi: ibid., str. 12. 6 Navod prema: ibid., str. 4. 7 Vidi: C.B. Macpherson, Politička teorija posjedničkog individualizma , CDD SSOH, Zagreb, 1981.