Nova Istra

187 Goran STARČEVIĆ, Zagreb OPTIMIZAM I PESIMIZAM U FUNKCIJI PALANKE „ Ja ni najmanje nisam zainteresiran za opstanak. Ja sam zainteresiran za to da ostanem dijete. “ (Jean-François Lyotard) Napisati esej o nekoj zadanoj temi podrazumijeva, između ostalog, obavijestiti se o tome što su o njoj izrekli ili napisali naši mudri prethodnici. Pisati o optimizmu, međutim, stavlja nas u posve suprotnu situaciju. Želimo li dospjeti do nekih doista mudrih misli napisanih na ovu temu, morat ćemo nemilosrdno raskrčiti police na- ših knjižnica. Ovdje nam, već znamo, ni od kakve pomoći neće biti nebrojeni priruč- nici samopomoći, natopljeni petparačkom psihologijom priučenih propagandista. Propagandni optimizam, kako onaj koji se proizvodi u svrhu lake zarade, tako i onaj koji šire nametljivi intelektualci uživljeni u ulogu političkih komesara, tj. oni koji još uvijek misle da imaju neko bogomdano pravo govoriti „u ime svih nas“, neće nas ni za milimetar približiti odgovoru na pitanje što je optimizam. Jednako sumnjičavi moramo biti i prema onoj naizgled ozbiljnijoj, znanstveno potkrijepljenoj literaturi, koju su na temu optimizma ispisali psiholozi i psihijatri koji rade u službi globalnog pogona korporativnog Kapitala. Oni, naime, odavno više nisu liječnici, nego inženjeri ljudskih duša. Zaposleni kao human resources ma- nageri i članovi korporativnih think-tankova , oni su, uz bankare kao njegove neo- krunjene vladare, preuzeli ulogu vrhovnih svećenika neoliberalnog Imperija. Nji- hova je glavna funkcija ta da poput skalpela oštrim testovima nepovratno razdvoje poslušnike od upravljača, ovce od vukova, kako neprestana proizvodnja napretka