Nova Istra

186 OPTIMIZAM Marko SOSIČ Je li bilo to, njihovo cvijeće, travnjak i lica dvojice muškaraca sa životom pred sobom? Je li bilo to ono što ti pomaže očuvati svjetlost u sebi da s nadom ideš dalje, da bude uvijek prisutna ta sila koja pokreće? Koju nazivamo optimizmom? Kako bih samo bio sretan kad bi to bila istina i kako sam zapravo žalostan jer je sve bilo drugačije. Možda bi obje bile negdje u zaseoku Trnovske šume, sretne zbog svega što donosi travnjak na kojemu raste toliko cvijeća i pjevale svoju pjesmu o sreći i ljubavi. A i to bi bio samo san. Zaista, ludo. U Trstu, 2013. Sa slovenskoga prevela: Sanja Širec Rovis, Trst