Nova Istra

162 OPTIMIZAM Jovan NIKOLAIDIS 7. Unazad koju deceniju od naše zanimljive stvarnosti rodila se bila znamenita teza, još jedna globalna mimikrija uzimala je maha.„Društvo ne postoji, postoje samo in- dividue i porodice”. Dakle, ne samo da je savršeno društvo nemoguće, nego ni samo društvo ne postoji. Postoje samo pojedinci i njihovi interesi, u ratu je svak protiv svakoga. Nema društvene solidarnosti, solidarnost se ograničava na užu porodicu. Ovo je suprotno marksističkom nauku o porodici kao„osnovnoj ćeliji društva”. Jer je porodica danas u najdubljoj krizi od kad je vijeka i lijeka. Iza ovog ideološkog manevra britansko-američkog kapitala stajali su, naravno, jasni politički i ekonomski interesi. Ako nema društva, nema potrebe ni za socijal- nom državom, velikom tekovinom evropske socijaldemokratije. Nema potrebe za solidarnošću i davanjima za one kojima je potrebno (još jedna suprotnost onom „od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama”, koje pamtimo i svi mi, odrasli u Titovoj Jugoslaviji). Krajnji cilj ovakvog manevra jeste ukidanje skupe socijalne države i preusmjerenje novca, koji je trošen na socijalne programe, u ruke najbogatijih. Samo neka smo se oslobodili ideologije, kliču novi ideolozi. 8. Da li je državicama nastalim na ruinama socijalističke Jugoslavije danas dovoljna za- stavica optimizma zvana „ulazak u Evropsku uniju, zajednicu naroda”? Nije. Što su dobile i dobijaju one sretne i presretne države Balkana koje su, i de facto i de jure, već tamo, u briselskom činovničkom galimatijasu mučenici? Malo. A što će dobiti one koje se danas upiru da ispune nametnute zadaće mnogih poglavlja koje je evropski društveni stražar uputio vladama istih? Ništa. Ipak, u mrklini noći koja pada na naša sve slabija tijela i po sve površnijem duhu, noći bez mjeseca u čiju svjetost su bili zagledali svi optimisti svijeta, ako se bolje naćule uši, čućemo šapat miliona oko nas: „Život je pred nama”, jeca umorno čovje- čanstvo.