Nova Istra

158 Jovan NIKOLAIDIS, Ulcinj (Crna Gora) ŽIVOT JE PRED NAMA Varijacije o optimizmu Uspomeni na Mirka Kovača 1. Rijetko je koja riječ, i njeno značenje s njom pod ruku, u posljednja dva desetljeća toliko devalvirala kao što je ova uz koju se sjećamo boljih dana, riječ kojoj danas, ovdje, držimo slovo. Posmrtnu počast. OPTIMIZAM. Svaki optimizam danas embrion je pesimizmu. Nehaj je otac optimizmu, majka mu je ideologija, a njih dvoje, ruku pod ruku, uzgajaju čedo svoje – čudovište, nega- ciju radosti i smisla valjanog života. Slatka ptica naše mladosti, stamena građevina naše srednje dobi, ruševina pred očima onih koji stare, opraštajući se. Ali nije to stoga što mi ne znamo da je prolaz- nost u svemu, pa se i optimizam današnjice povlači pred njom, koja obećava plovid- bu unatraške. Zato je to što nam se, u svemu što čini život, ovaj koji živimo i onaj koga očekujemo, uselila sjena mrgodnosti. I što je optimizmu tada preostalo nego da poklekne, povuče svoj kolorit u taj polumrak, sivu tvrđavu odricanja? Naše doba, uprkos obilju i sveopštoj dinamici života, ipak ne glasa za život, već za njegovu suprotnost.„Mi smo za smrt!” – kao da uzvikuju spodobe iz naše budućnosti. Od tog urlika planetarnih razmjera i optimizmu se pokazuje put u progonstvo. 2. Ovlašnim ulaskom u istoriju podsjećam se šta je i kakva je bila sklonost ljudska da se očekuje i priziva najbolji mogući ishod, nada, uzdanje i vedrina. Kakvim su atri- butima životne događaje ukrašavali naši preci. Optimizmu, toj naučenoj crti ličnosti (kakvim optimizam definišu neki umnici). U starom Egiptu mrtvi su šetali, spavali i svetkovali, stvarnost je odbacivana kao