Nova Istra

152 OPTIMIZAM Ivan MOLEK U jednom intervjuu, objavljenom 1978. u magazinu Start , Kiš je upravo Mariji Čudini u ulozi sugovornice povjerio kako su prošla vremena samooplodnih genija koji žive na marginama života, kako bi time, tobože, prodrli u srž životnih problema. (...) danas je literatura neodvojiva od kulture i piscima je mesto prije u biblioteci nego u kavani... Ne može se u stanju mamurluka pisati, pogotovo ne proza (Kiš, 1990:288). Na tome tragu, te uz prethodno rečeno i uz znakovit iskaz „lako se može desiti da ta naša nova pravila budu istovjetna s onima koja smo kršili” (60) 5 , pjesnikinjino se nastojanje u Divljoj duši može razmotriti na presjecištu dvaju navedenih poe- tičkih usmjerenja. Iščezavanje kazivača u kazivanju dovodi protagonista, naizgled paradoksalno, u blizinu prvoga plana, točnije u položaj što se u rječniku Divlje duše naziva „centričnost”: „energetski izvor valova divljačnosti” (8). „U svim oblastima Divlje duše”, govori iskazni glas Divlje duše , protagonistov dvojnik, „neprekidno vlada kaos” (9) i ona se „ne može smiriti bez totalnog beza- konja” (11). To je „savršeni princip velikog meteža“ (9) na djelu i kao što je naglost Divlje duše „vrlo posebna naglost” (10) tako i ovaj kaos „treba zamišljati kao [vrlo poseban] kaos ‘višeg reda’” (9). Koji odnos vlada među njima? Već u drugoj rečenici Divlje duše , odmah nakon što je u paratekstu posvete knjiga proglašena sumornom i nakon što je protagonistu bilo dodijeljeno najviše mjesto u hijerarhiji vrijedno- sti i kvalitetâ duša, pored „nesavladivih, urlajućih, bijesa uragana žednih i gladnih, samrtničkih strasti” (7) spominje se jedan afekt: užas. Afekti su one manifestacije duševnoga života koje impliciraju relaciju između dvaju entiteta na način da je jedan od njih„nasilno obasjan” (7) izvana pa se stoga ta manifestacija razlikuje od osjećaja, svojevrsne subjektove imovine u smislu kolokvijalne tvrdnje „imam osjećaj” (mada nije posve krivo ustvrditi i obrnuto, tj. da osjećaj„ima” nekoga, drži ga u svojoj vlasti). Iskazni glas Divlje duše ne donosi spoznaju o okolnostima toga nasilnog obasjanja, donosi tek slutnju prostora i vremena (ako je uopće opravdano posegnuti za tim kategorijama u povodu ovoga diskurza) u kojem je do njega došlo: To se dogodilo zacijelo u tamnoj prašumi prošlosti iz koje su neke duše usprkos upozorenju izlazile u vanzemaljske prostore, u kozmički svijet koji je tada bio jedinstven s ovim svijetom i nije imao razumijevanja 5 Usp. također: „S malo napora mogao bi se odmah prirediti osebujni rječnik kojim bi se ukrat- ko pojasnika magična životinjska prisutnost u nama i našoj poetici...” (124); ili: „U mojoj poetici mogu se vidjeti janje, apokaliptične zvijeri – aždaje...” ( Ibid .)