Nova Istra

59 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST BANOVIĆ ustane, ne osvrćući se ni na koga, prevrnuvši stolac priđe k vodovod- noj slavini i pusti mlaz vode na svoje ruke. KONOBARICA se nasmije. KONOBARICA: Gospodin se je noćas negdje dobro natrusil, kad ovak hladi ruke… BANOVIĆ izvadi rubac, namoči ga i s njim briše sljepoočnice. Vraća se, sjeda za drugi stol, sam. NOVINAR priđe i sjeda do BANOVIĆA. NOVINAR: To su vam one vaše skupe butelje! Otrov!... kad vam ja kažem… KONOBARICA je odnijela pivo za BANOVIĆA i vino za NOVINARA. NOVINAR: Treba piti ovo!... Nalijeva. BANOVIĆ iskapi pivo. BANOVIĆ: Ne! Treba uteći!... ili bolje… ubiti se!... NOVINAR: Ohoho!... Gospon doktor?! Kaj je? Bankrotirali! Ili?...hahaha…Pa i vi ste sigurno bili tamo gore… pri Sudbenom stolu… I, smučilo vam se, ne?... Ho- ohoohoo…Pa da, vi ste… očito ste bili zaboravili da postoji i život na ovoj lijepoj zriktanoj nebeskoj kruglji!... Je-je… postoji, i te kako, moj gospodine Banoviću!... Pijte! Živjeli!... Dragi moj!... to će vam pomoći… KONOBARICA je donijela i drugu čašu piva BANOVIĆU. NOVINAR: Znači, i dalje me ne želite poznati!... I sinoć ste pobjegli, niste me željeli poznati?!... BANOVIĆ: Točno. Pa mi se ni ne poznajemo! NOVINAR: Hahaha…Pijte! Činit će vam dobro, vjerujte starom prijatelju!... BANOVIĆ: Mi smo se tek slučajno nekoliko puta u životu susreli! NOVINAR: Sasvim dostatno da prijatelju pomognemo u nevolji! Hahaha… zar ne, gospodine Banoviću? Živjeli!... Pije.