Nova Istra

58 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan ŠEŠELJ BANOVIĆ: Čekaj gospođu! Ode žurno preko trga. BANOVIĆ zamiče u jednu uličicu i uđe u gostionicu. KONOBARICA malo s čuđenjem zagleda u elegantnog gospodina u redingotu i sa dijamantom na prstenu. Gostionica je prazna; posoblje je odurno, zamazane boce, pod staklom presušeni sir i salama iz koje curi mast. Muhe. Stolnjak je zamazan, musav i glupo crven. BANOVIĆ oprezno odmakne stolac u kut i sjedne. Nalakti se i glava mu otežalo padne među ruke. BANOVIĆ: Moj sin!... Prokletstvo!... Dala mu je moje ime!... KONOBARICA: Gospodin izvoli? BANOVIĆ se trgne, vidi KONOBARICU nad sobom. BANOVIĆ: Što je?! KONOBARICA: Gospodin izvoli! Sve to prati NOVINAR koji je već ušao, i čini se da nije prestajao bančiti. NOVINAR: Litru vina! Dvije čaše! BANOVIĆ: ( Konobarici ) Oprostite… ja sam nešto… KONOBARICA: Ništa, ništa… svakome se to može dogoditi… NOVINAR sjeda za BANOVIĆEV stol. KONOBARICA: Onda, što želite? NOVINAR: Rekao sam: vino, čaše! KONOBARICA: Nisam vas pitala …Gospodine? BANOVIĆ: Čašu hladna piva, molim vas. Konobarica ode. NOVINAR: To ne će biti dobro, gospodine Banoviću! Na ono sinoćnje ide opet samo vino… Slušajte što vam ja velim…