Nova Istra

56 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan ŠEŠELJ PREDSJEDNIK: Molim mir! Neka optuženi sjednu! Optuženi se smjeste na dvije klupe, a njima za leđima opet ostaju ŽANDARI i uznički STRAŽARI. MALOME su dali počasno mjesto u sredini, a s njegove lijeve i desne strane sjele su suoptužene. PREDSJEDNIK: Stanko Ljubibratić nadimkom Žuti, Žutokosi! Do tada je gospodin BANOVIĆ, izvukavši ponešto manžete svoje engleske košu- lje iz rukava redingota, zadovoljno prekriženih ruku na trbuhu, naslonjen na udob- noj stolici i zagledan kroz prozor u zelene svježe krošnje pred Sudbenim stolom… PREDSJEDNIKOVE riječi poziva i spomen imena „Stanko“, prenu ga, te i on stane pozornije pratiti izlazak ŽUTOGA pred sud. LINA: Taj ima ime kao ti! BANOVIĆ: Da… ŽUTI je elegantno odjeven, izbrijan, pomno očešljan, njegovo držanje, nježne ruke i namješten rupčić u džepiću kaputa otkrivaju nam otmjena mlada gospodina ne- navikla teškom poslu. LINA: Kako je samo elegantan! BANOVIĆ: Da… nitko ne bi pomislio da je razbojnik… PREDSJEDNIK: Ti si Stanko Ljubibratić zvani Žuti i Žutokosi? ŽUTI: Da, gospodine predsjedniče. BANOVIĆ se nagne naprijed. BANOVIĆ: ( izusti, za se ) Ljubibratić. LINA: Molim? BANOVIĆ: Ništa. PREDSJEDNIK: Kako to da si ti rođen u Zagrebu, a uvijek ste živjeli na Rijeci? ŽUTI: U to vrijeme mi je majka bila sluškinja u Zagrebu. LINA je sva crvena od zapare u sudnici, vadi ogledalce i puder da bi obrisala lice. BANOVIĆ vidi svoj lik u ogledalcu. Opet zabulji prema ŽUTOM, nervozan. PREDSJEDNIK: A otac?