Nova Istra

55 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST ABRAM: Jesam, kol’ko se moglo… PREDSJEDNIK: Koliko si razreda završio? ABRAM: Dva … iz trećega su me izvadili, rekli su da više trebam oko ajvana… Je… PREDSJEDNIK: Bit će dosta. Neka pristupi Nikola Brdač nadimkom Vuk! VUK pristupi, ABRAM odlazi. Prisegne. PREDSJEDNIK: Nikola Brdač, a jesi li ti bio vojnik? VUK: Jesam. Istjerivao sam iz Međimurja Madžare. PREDSJEDNIK: A znadeš li još koji jezik osim hrvatskoga? VUK: Ruski, gospodine predsjedniče. Bio sam u zarobljeništvu tri i pol godine… PREDSJEDNIK: Imaš li oca i majku? VUK: Majka mi je umrla kad mi je bilo deset mjeseci. Otac je možda živ negdje u Ameriki… PREDSJEDNIK: Nikola, rođen u Perastu 1883. godine? VUK: Jest, bio je pomorac, na nekom jedrenjaku, pa je tako osto u Ameriki. PREDSJEDNIK: S kim si živio do odlaska od kuće? VU K: Sa stricom i strinom… do osamnaeste, više im nisam dolazio… pisao sam im nekoliko puta… PREDSJEDNIK: Pismen si. VUK: Četiri razreda. PREDSJEDNIK: Neka pristupi… VUK se vraća. Jedan od BRANITELJA optuženih Ustaje, obraća se PREDSJEDNIKU. BRANITELJ: Gospodine predsjedniče, smiju li optuženi sjesti? PREDSJEDNIK: Zašto? BRANITELJ: Pa da ne stoje, a tu je klupa. Javi se i MALI, koji cijelo vrijeme drži ruke u džepovima. MALI: Teško je stajati na nogama, gospodine predsjedniče! DRŽAVNI ODVJETNIK: A u šumi si mogao i po pet sati stajati u zasjedi, a sada ne možeš!? MALI: E, ovo je drugo… ovdje drugi zasjedaju!