Nova Istra

48 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan ŠEŠELJ set godina provincije… RUDE: Što… reći ćeš da je tebi valjda ovdje loše?!... BANOVIĆ: Ne, ne!…Ali iskreno da ti kažem, ne poznam ni ja više ovaj novi Zagreb… sve se izmijenilo. Razumiješ: Zagreb ima već preko stotinu tisuća sta- novnika!... i ja ne bih mogao tako sigurno reći bi li se tu dalo lijepo živjeti… RUDE: Uh!... ali ipak… znaš, provincija je provincija!... Jeftino je, jest… ali bez ikakva duševnoga života…Pustoš!... BANOVIĆ: Što ćeš… Zašute. Piju. RUDE: Stanko, znaš li tko će sve sutra doći? Koliko će nas biti? BANOVIĆ: Ne znam pravo... nisam bio gotovo ni s kim... telefonirali su mi za onaj oglas, ja sam preuzeo tu obvezu i to je sve… RUDE: Kako?!... pa ima vas u Zagrebu… BANOVIĆ: Je… no, sve se to otuđilo, razteplo. ( otpivši ) U moju kavanu ne zalazi nitko, i tako se ni ne viđamo… Ima svak svoj kut i svoju brigu!... RUDE: Da…Zagreb se onda stvarno mijenja… BANOVIĆ: Stari katehet je umro… RUDE: Da, da… čuo sam… Piju. Ulazi društvo dobrano raspoloženo; među njima je i NOVINAR. Sjedaju za stol blizu RUDE i BANOVIĆA. Dolazi im konobar. Naručuju: Bijelo! Jamnica! BANOVIĆ je zamijetio NOVINARA, okreće se kako ga ovaj ne bi vidio. RUDE: Hej, Stankoslave Bane… pij! Živio! BANOVIĆ: Živio! NOVINAROVO društvo već natače čaše. GOSPODIN S NAOČALAMA: I vi ćete meni reći da ja nisam razumio od Schopenhauera – ništ!... Vi?!... NOVINAR: Gospodo! Gospodo!... Živjeli!