Nova Istra

47 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST 31. NOVINAROV radni stol, u stanu. NOVINAR u poslu. ŽENA mu donese kavu, sjedne, neko ga vrijeme šuteći motri. ŽENA: A da promijeniš list?... Samo je pogleda. Nastavi s radom. ŽENA: Možda bi bilo bolje... nego da ideš... NOVINAR: Ne idem ja nikamo! ŽENA: Ali oni te šalju… NOVINAR: Samo neka šalju! ŽENA: A ja?... kako ću?... NOVINAR: Lijepo, kao i do sada! Rekao sam ti: nikamo ne idem! ŽENA: Onda će te sigurno otpustiti... NOVINAR: A ovo?!... Pokazuje rukopis na kojemu upravo radi. NOVINAR: Evo im... Jedan im je tekst iz Praga već gotov, a drugi će biti uskoro... Molim, gospon Horvath!...„Mostovi zlatnoga Praga!“... Samo neka objavljuju! ŽENA: Ti misliš da se oni šale?... NOVINAR: Ne šalim se ni ja!... ŽENA ustane. 32. Kavana, večer: BANOVIĆ i RUDE. Pred njima je još hrane, boce, kvalitetna vina. Piju, raspoloženi su. Glazba. Dolje, odvojen lagano spuštenim stubištem, podij je za ples. RUDE: E... u Zagrebu bi se dalo živjeti! BANOVIĆ: Hm?!…A i što bi mogao reći bivši zagrebački student nakon dvade-