Nova Istra

49 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST RUDE: Sjećaš li se kako smo tebe zvali?! BANOVIĆ: Kako? RUDE: Pa Stankoslav Ban! Hahaha… BANOVIĆ: Tako je… RUDE: A mene?... Hajde, hajde…Haha… BANOVIĆ: Ne sjećam se… zaboravio sam. RUDE: A…Hahaha… Sjećaš li se one tvoje Milice, one tvoje žutokose, mislim s Rijeke? BANOVIĆ: Ne. Ne sjećam se. RUDE: Hajde, jesi li li se sjetio?... Kako su mene zvali?... a?... BANOVIĆ: Stvarno se ne sjećam. RUDE: ( smijući se ) Foibos! Foibos Apolon! BANOVIĆ: Da, da… sada se sjećam. NOVINAR ustane, naglo. NOVINAR: Silentium! Silentium… gospodo! RUDE obrati pozornost, BANOVIĆ se ne okreće. NOVINAR: Molim!... Molim!…Netko izusti ime, uzvišeno ime, Apolona!?... Boga Sunca, zaštitnika pjesništva i glazbe!... časnog, dapače, najčasnijega sina Zeusova! Gospodo, tko?!... Tko nas to počasti u ovu noć tmičnu svjetlošću što s imenom Apolona dolazi pred Muzama!?... Želio bih toga poljubiti, gospodo, iz zahvale! Iskreno!... SVI plješću. POVICI: Bravo! Živio! Izvrsno! RUDE ustaje i džući čašu. RUDE: U slavu Apolona! Živjeli! NOVINAR: Rude! Pa… gospodo… to je Rude Lemajić!... Grle se.