Nova Istra

41 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST za što ga optužuju. I koliko sam mogao i sjećao se, ja sam pripovijedao, zaobilazeći one čine, gdje je tekla krv i ginuli nevini životi. Na kraju stekao sam njeno povjere- nje i ona je tada počela pričati o sinu: Ja ne znam, ako ćete mi vjerovati, ali moj sin je bio dobar i uvijek čestit mladić. Ja sam ga uzgojila da bude pošten i dobar čovjek! Ah – nastavila je nesretna majka, na čijem se licu suze nisu sušile – ja ću poć va Zagreb i na golim koljenima molit ću milost za njega... molit ću jer on nije kriv... njega su zaveli... on je dobar mladić... Ni muhe on ne bi ubio!... vjerujte mi…– odjekivale su mi još dugo njezine riječi i pozdrav za njezina sina u zatvoru. Kravata nikako da se pokori, spliće se i raspliće, ali nikako da pristane kako bi trebala. BANOVIĆ strgne ovratnik i baci ga zajedno s kravatom na pod. BANOVIĆ: Baš me briga za to suđenje, davno sam ti rekao da me ne zanimaju tamo nekakvi ubojice!... Što se to mene tiče?!... Traži u ormaru novi ovratnik. BANOVIĆ: Zaboga, što se to tebe tiče? Što će ti to? LINA se ogrće, ustaje. LINA: Moda!... BANOVIĆ: Molim? LINA: Moda! Zar nisi tako kazao?... BANOVIĆ: Možda... ne pamtim koještarije... imam i važnijega posla... LINA: Moda, kojom se ubija dosada!... Tako si kazao... tako si definirao moju želju za odlazak k sudbenom stolu. Ne sjećaš se? Ovratnik pristaje, kravata se pokorila. BANOVIĆ se češlja. LINA: Dakako, toga se ne sjećaš, to su koještarije... BANOVIĆ: Ma ne!... za Boga miloga, kako bi Gutanje „Crne kronike“ bilo ko- ještarija... Nikako, draga!... koještarije su sjednice Ravnateljstva Centralne banke, gubitci, bankroti, likvidacije, inflacije, otplate dugova, i... hoćeš da ti velim što sve još?... LINA: Samo izvoli! Koliko pamtim, u zadnje vrijeme dani nam uglavnom ovako započinju.