Nova Istra

42 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan ŠEŠELJ BANOVIĆ: Sigurno, kad samo govoriš o tom suđenju! Kad si me zapitala kako stoji s akcijama, kamatama... može li se i dalje odvajati ćetvrt milijuna za toalete godišnje?... Kako pokriti troškove naobrazbe za Milana i za našu kćer u skupom inozemnom institutu... ili pak misliš da sve ovo... da sve to pada kao mana s neba?!... LINA: I sve to zbog jedne obične propusnice k sudbenom stolu?... Zaista smiješ- no... BANOVIĆ: Da... dakako... ja sam smiješan!... jer me svi ti razbojnici ne zanima- ju... Ja te zaista ne razumijem... Pa shvaćaš li ti da to nije razumno, to ti ne prili- či!... LINA: Žena doktora Stanka Banovića! BANOVIĆ: Točno!... upravo tako! LINA: Ali, ne radi se o ničemu nerazumnom i nema tu ničega nepriličnog i nedo- stojnog, mene to samo zanima, htjela bih vidjeti... BANOVIĆ: Dobro... dobro... dobro... Poštedi me!... Danas me i odveć toga čeka. I sve da smo se i složili oko te proklete ulaznice, ja nemam ni kada poći po nju... u deset je sjednica ravnateljstva, pa rasprave, stranke, sastanci... sve do noći! LINA: Ne zaboravi otići krojaču. BANOVIĆ: Da, i još ta proslava... 29. Žandarska stanica, prostorija za ispitivanje uhićenika, tzv. mučionica. U„obradi“ su MALI, ŽUTI i VUK. Privezani su uza zid. Tu su dva ŽANDARA i narednik KUGA. ABRAM se polagano vraća svijesti, mokar je, polijevali su ga vodom. ŽUTOGA tuku dva ŽANDARA. KUGA: ( Žutome ) Onda?... A?!... Samo ti šuti, božju ti kapu!... ( Žandarima ) Nastavi!... pažljivo! ŽANDAR: Pazimo, gospodine naredniče... KUGA prilazi MALOME. KUGA: Hoćemo li mi, a? MALI: A što to? KUGA: A tebe ne ću onako... ti si mi zvijezda, s tobom moram nježno!