Nova Istra

210 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ kama, osim što se sprdao s njenim imenom u pismu (15. ožujka 1905.) bratu, kad se već snašao u Trstu (Piazza Ponterosso 3). „Onda se prisjeti pa kaže bratu neka ne zaboravi dobro pljusnuti Skeffingtona po stražnjici kad ga sljedeći put sretne i neka mu rekne: ‘Moj brat, onaj koji bijaše u Po là, kaže da će vam poslati vaše dvije gvineje.’ Od Pule, Pole kako se u ono vrijeme naziva, čini igru riječi rastavljajući je na dva sloga. Prvi, Po mogao bi značiti na njemačkom familijarni eufemizam za straž­ njicu ( Popo , a često se čuje Po , osobito u dječjem govoru). U Puli je učio njemački, pa je vjerojatno i tu riječ naučio. Drugi dio là je francuski prilog tamo .“ 71 Simpatična usporedba velikoga značaja Pule u Joyceovu stvaralaštvu. Što zapravo njemački glumac Hanns Zischler i švedska književno-povijesna znanstvenica Sara Danius uopće hoće? „No prije svega smo željeli napisati povijest kulture ranog dvadesetog stoljeća i pokazati da su dva suvremena medija – tisak i kino – utjecali na roman modernizma. U ostvarivanju tog plana usredotočili smo se na pustolovinu zvanu kratka vijest . Pula je u neku ruku bila naša kratka vijest . Mali uzrok (Pula), a velika posljedica ( Joyce).“ 72 Prema njihovim pametnim, pače iznimno mudrim zaključcima (ne samo u kalen- darskoj računici), što bi bilo kad (ne) bi bilo, svjetska bi književnost zasigurno bila zakinuta za najznačajniji prevratnički roman dvadesetoga stoljeća, glasoviti „Uliks“, da Joyce kojim slučajem nije bio u Puli, jer baš je u Puli „stekao povijesna iskustva koja tvore središte ‘Uliksa’“ 73 , naravno čitajući kratke novinske vijesti i odlazeći na filmske žurnale u (putujuća) kina (u Puli samo jednom). Književnopovijesno i knji- ževnoteorijski rečeno, dakle ozbiljno znanstveno, riječ je o nelinearnu procesu de- terminističkog kaosa (olako prihvaćenoj i često loše primijenjenoj fizikalnoj teoriji u društveno-humanističkim znanostima), koji započinje malim pulskim uzrokom i doseže iznimnu svjetsku posljedicu: „Uliks“. Prepametna pseudoznanstvena huncu- tarija! I za tu, iznimno egzotičnu i ezoteričnu, igrariju Hannsa i Sare trebale su ni manje ni više nego 174 dosadne stranice. Ivo Vidan nije pronašao niti jednu poveznicu Pule i “Uliksa“, ni šire slavenske veze, pronašao je samo jednu južnoslavensku, hrvatsku riječ u „Uliksu“: živio. „Ona se javlja u mješavini usklika na raznim jezicima, a svi znače isto: ‘hoch, banzai, eljen, živio (sic!), chin-chin, polla kronia, hiphip, vive Allah’.“ 74 Nema nikakvih ni dalekih asocijacija ni posrednih aluzija na Pulu –„...čak najprimjetniji spomenici rimske pri- sutnosti u tom kraju nisu nikad dirnuli njegovu historijsku maštu“ 75 – ništa, samo 71 Isto, str. 431. 72 Hanns Zischler, Sara Danius:„Nos za novosti“, n. dj., str. 156. 73 Isto, str. 156. 74 Ivo Vidan:„Joyce i južni Slaveni“, n. dj., str. 185. 75 Isto, str. 187.