Nova Istra

208 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ i „zabačenu“ Pulu, u koju nije dospio svojom voljom, već igrom slučaja, stjecajem okolnosti, u neku ruku po kazni...!? Htio je napustiti Pulu prvom zgodom, još uoči nove 1905. godine: „Pokušat ću preseliti u Italiju što prije bude moguće, jer mrzim ovu katoličku zemlju s njezinih stotinu naroda i tisuću jezika, kojom upravlja parlament koji se ne može dogovoriti i zasjeda cio tjedan pri najviše psihički korumpiranoj kraljevskoj kući Europe. Pula je mjesto Bogu iza leđa – pomorska Sibirija – 37 ratnih brodova u luci, sve vrvi od modrih odora.“ 59 Iako je, što se prečesto (zapravo uvijek) neopravdano izostavlja, tih silvestarskih dana prijelaza s 1904. na 1905. godinu, kada je psihički slomljen i živčano rastrojen James tu epistolarnu sintagmu zapisao tetki Josephini Murray, u Puli zabilježena snježna vijavica, mećava s orkanskim vjetrom brzine 77 km/h i s jednom od najnižih temperatura ikad zabilježenih (od 1864., otkada se dnev- no mjeri), minus devet stupnjeva celzija. Vjerojatno nije nimalo slučajan ni naslov članka od 2. siječnja 1905. na prvoj stranici (od dvije) dnevnika Il Giornaletto di Pola : „Sibirska hladnoća“, u kojemu čitamo: „Snježna oluja koja je harala u noći 30. na 31. nastavlja se... Tako je jutros termometar pokazivao 8,7 stupnjeva ispod nule. Kao u Mandžuriji! (...) Hladnoća je onemogućila lijepljenje obavijesti i plakata na oglašivačkim mjestima u gradu, jer ljepilo se smrzava trenutno. Smrzavanje vode u cijevima poremetilo je i rad naših strojeva, zato Giornaletto danas kasni.“ 60 Dakle, na Jadranu i Sredozemlju neuobičajenoj pojavi, vrlo rijetkoj, ali nepobitnoj prirod- noj, vremenskoj, klimatskoj (meteorološkoj) činjenici, što je, čini se, ipak bila prva i izravna Joyceova asocijacija na „Sibir na moru“, a tek potom metafora ili alegorija na Pulu. Ne zaboravimo, tih dana i noći su Nora i Jim u sobi na drugom katu, u Via Giuliji 2, bez peći, u postelji, grijući se vlastitim tijelima. Knjiga o Joyceu u Puli „Nos za novosti“, poput većine takove vrste površnih ura- daka, pokušava biti senzacionalna, privlačna i ekskluzivna, no autori, želeći valjda izazavati pozornost, istražuju istraženo i ne otkrivaju otkriveno, ničim izazvani jef- tino mistificiraju pulsku epizodu Jamesa Joycea, njegovu navodnu i ničim dokazanu intuitivnu opčinjenost ranom kinematografijom i tadašnjom sasvim normalnom pojavom, poput „sibirske hladnoće“, kratkih novinskih vijesti (po svemu sasvim normalne posljedice znanstveno-tehnološkog napretka: poštanske su kočije zami- jenjene telegrafskommrežom), Joyceova razdoblja opčinjenosti i zaluđenosti jedino, iskreno i točno rečeno, kad je posrijedi započet zanos ljubavne prakse, Norinim međunožjem i tek potom povremenim pisanjem u kavanama (i „ležeći na kauču“), za koje pak razdoblje, osnovne teme „Nosa za novosti“, ti isti strani autori nisu u 59 Tatjana Arambašin Slišković:„James Joyce u Puli“, n. dj., str. 424. 60 „Freddo siberiano“, Il Giornaletto di Pola, 2. siječnja 1905.