Nova Istra

207 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU trenutku navelo da se okuša u filmskim poslovima. Arhivsku građu o tome nisam pronašao (u Trstu), a na osnovi oskudnih podataka iz Joyceovih pisama zasad nije poznato ni kada je niti pod kojim uvjetima stupio u vezu s najznačajnijim tršćan- skim vlasnicima kina i filmskim distributerima, kasnijim osnivačima Tršćanskog kinematografskog društva ( Società Cinematografica Triestina ). U svojim pismima Joyce spominje Antona Mahniča (Antonio Machnich), aktivnog prikazivača filmo- va u Trstu, Sloveniji i Istri još krajem devetnaestoga stoljeća (bio je u Puli sredinom listopada 1899., op. a.) te njegove suradnike Giovannija Rebeza, Giuseppea Carisa i Františeka Novaka (Francesco Novak). U svakom slučaju, već polovicom 1909. godine James je Joyce u Dublinu osigurao partnere i prostor u kojemu je, uz njegovo posredovanje, Društvo iz Trsta otvorilo krajem iste godine prvi stalni kinematograf u glavnom gradu Irske.“ 57 Nesumnjiva je Joyceova zasluga što je Dublin, doduše tek 1909., za razliku od većine ostalih europskih glavnih gradova, dobio prvi stalni kinematograf, ali nikakve to konotacije nema, kako bi htjeli Hanns i Sara, s njegovim (i Norinim) usput- nim posjetom Elektro-kinu ‘Lifka’ (šatoru!) koncem 1904. godine u Puli. Nije Joyce samo kinematografijsko-organizacijskim poslovima pokušavao stabilizirati svoje vječno loše financijsko stanje, nego je još ranije „neko vrijeme radio kao predstavnik jedne irske tekstilne tvrtke, a namjeravao je i trgovati raketama za vatromet“ 58 , što dakako (ponovno) apsolutno nikakve veze s Pulom nema – jedino možda vrsnim poznavateljima determinističkoga kaosa, Pule i Joycea, Hannsu Zischleru i Sari Danius, koji bi ipak mogli, u nekim budućim podrobnijim istraživanjima, pronaći neku nelinearnu, novodobsku, newageovsku ili moguću kvantnu poveznicu između Jamesove nakane trgovanja vatrometnim raketama i puljskoga amfiteatra za vrijeme filmskoga festivala – osim što se to može spomenuti kao kuriozum . Doista treba biti slabe pameti kad se znanstveno-teorijski dubokoumno ustvrdi (dugogodišnjim mukotrpnim istraživanjem) trivijalna, pače najobičnija i toliko oči- ta banalija kako su kratke novinske vijesti i kratki filmski žurnali izvor suvremenoga romana (oštroumni „sherlockholmesovski“ nosevi Hannsa i Sare), te onako usput s (kripto)znanstvenih visina omalovaži i obezvrijedi sadašnja Pula, vjerno slijedeći opravdanu Joyceovu mržnju spram mnogonacionalne Austro-Ugarske Monarhije i kozmopolitske Pule: uvijek spominjana„Sibira na moru“ ili mjesto„bogu za leđima“. Mnogo toga arogantni Joyce nije volio, pa zašto ne bi mrzio i nesimpatičnu mu 57 Dejan Kosanović: „Trieste al cinema (1896-1918)“, n. dj., str. 123; Dejan Kosanović: „Džojs ide u bioskop“, Vreme, br. 693, Beograd, 15. travnja 2004. 58 Maroje Mihovilović: „Nepoznati James Joyce“, Termin, br. 2, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 1976., str. 58.