Nova Istra

205 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU Istarske županije (poznatije kao Komitet) i Narodnoga trga, negdje je početkom i polovicom osamdesetih godina djelomice ili potpuno srušena zbog parkirališta i okolnih prometnica. Ako je što još ostalo od zgrade u Via Medolino 7, nakon toli- kih prometnih, građevinskih i renovacijskih intervencija, onda je to danas samo dio zgrade u Flanatičkoj 16 (restauracija „Kantina“ i prodavaonica Gift shop Bonita , do njega). Socijalistička skrb o irskome književniku u Puli ustuknula je pred urbaniza- cijom grada. Ipak neka obilježja prisutnosti Joyca u gradu postoje: prije svega kafić „Uliks“ s brončanom skulpturom u naravnoj veličini irskoga književnika, u izvedbi labinskoga kipara Mate Čvrljka, za kavanskim stolom na Portarati (postavljena je lipnja, a svečano otkrivena 13. rujna 2003.); malo dalje je spomen-ploča Jameso- voy profesuri na zgradi tadašnje Berlitzove škole za strane jezike („U ovoj je kući 1904/5. radio kao nastavnik engleskog jezika znameniti irski pisac James Joyce“); te davna, gotovo već zaboravljena predstava „Pulisej“ negdašnjega Puljanina Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje, premijerno izvedena 25. listopada 1998. u Istar- skome narodnom kazalištu. 50 Osim Nina Giorgiesija, povjesničara amatera, kako se sam predstavljao, Joyca se prisjećao i kočijaš Đovani Petek: „Nisam nikada znao kako se zapravo zove Englez. U Puli su ga zvali samo Englezom. Da nije imao bujnu kosu i, po običaju, tamno- plavo odijelo, ne bih se uopće sjetio da me pitate za Engleza. Tada Džojs nije bio slavan, niti je imao novaca... Jednom sam razgovarao s njim, bilo je to, dobro se sjećam, sredinom decembra 1904. godine. Padala je jaka kiša. Prolazio sam rivom, kad se jedan čovjek sklonio u kočiju. Rekao mi je da se uputim prema Medulinskoj ulici. Promatrao je tmurno nebo. Stigli smo do kućice u Medulinskoj ulici. Platio je i nestao u mračnom hodniku. Desetak godina kasnije našao sam u kočiji talijanski list Stampa Sera. Otvorio sam ga. Na trećoj stranici opazio sam veliku sliku ‘čud- nog Engleza’, krupnih melankoličnih očiju i naslov ‘Irski pisac Džems Džojs objavio treću zbirku stihova’. Sjetio sam se da je među mojim putnicima jednoga kišnoga dana bio i slavni Dablinac.“ 51 Koliko možemo vjerovati ovim Puljanima, svjedocima Joyceva vremena u Puli, vrlo je upitno i dobro je njihove neprovjerene improvizacije uzimati s primjerenom rezervom i odmakom (primjerice, Petekovo„dobro sjećanje“: Joyce se u prosincu 1904. još nije bio preselio u Medulinsku, a za života je objavio samo dvije zbirke pjesama; vidjet ćemo kasnije koliko je netočnosti o prošlosti pul- 50 Boris Senker. „Pulisej“, u: Ljiljana Ina Gjurgjan, Tihana Klepač (ur.): „Irsko ogledalo za hrvatsku književnost...““, n. dj., str. 217-260; Boris Senker: „Pulisej, Poliseo“, programska knjižica, Istarsko narodno kazališre, Pula, 1998. 51 E. Opasi: „Džems Džojs u Puli: najstariji Puljani sjećaju se dobro Džems Džojsa i opisuju kako su izgledali susreti s majstorom romana svjetske književnosti“, Arena, br. 102, Zagreb, 7. prosinca 1962., str. 6.