Nova Istra

197 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU uvijek u svome Dublinu, naglo se otrijeznio, pribrao i oporavio, zaboravio na nedaće, zanemario sve probleme, u četvrtak 16. lipnja 1904., znakovita nadnevka u teoriji književnosti dvadesetoga stoljeća, sudbonosno se zaljubivši (na prvome spoju, na brijegu Howth) u njemu prelijepu crvenokosu konobaricu i sobaricu, neuku Noru Barnacle iz Galwaya 7 , jednodnevna zbivanja cijeloga „Uliksa“, u „svim pojedinostima na više od 900 stranica – u mnogim izdanjima“ 8 . Pedeset godina kasnije, od 1954., svake se godine 16. lipnja, od 2012. i u Puli, slavi Joycevo djelo nazvano Bloomsday , Blumovdan, prema glavnome liku romana Leopoldu Bloomu. „U trenutku kada su se sreli, njegova je ljubav velika i strastvena i on to često izra- žava i u pismima. Iste godine u kolovozu on joj iskreno piše o sebi: tri puta počinjao je studirati medicinu, jedanput pravo, jedanput glazbu, a tjedan dana prije počeo je ugovarati aranžman kao putujući glumac. Čini mu se da se borio sa svim religioznim i socijalnim snagama u Irskoj i, najzad, nema se u što pouzdati do u samoga sebe. Tuži se kako ovdje u Dublinu nema života za nj. Ljudi žive zajedno, a ostaju ipak udaljeni... ponosan je da ona može birati. Može ostati uz njega... a on bi jako želio da dijeli svaku sreću s njim i uvjerava je o svom velikom štovanju za njezinu ljubav koju želi zavrijediti. (...) Kao da je u svojoj velikoj zaljubljenosti zaboravio sve nedaće koje je već doživio, pa i na gladovanje u Parizu, a i ovdje, kod kuće. Opet s novom nadom piše u London tražeći mjesto u nekoj od Berlitzovih škola na kontinentu. Obraća se nekoj agenciji, iako u nju nema baš puno povjerenja. Ipak oni mu javljaju da može dobiti mjesto u Zürichu.“ 9 Poput mnogih irskih književnika (Wilde, Show, Yeats, Swift, Beckett...) ni Joyce nije želio, ni mogao, ni htio živjeti i pisati u Irskoj, u voljenom Dublinu (prečestim mjestom radnje njegovih romana, novela i priča), radije je„...putnik po prirodi, ali i po potrebi. Kad bi dovoljno zakomplicirao svoj život na jednom mjestu, on je, umjesto da ga razmrsi, radije otišao na drugo mjesto i tako skupljao jednu neriješenu situaciju za drugom. Jedan od nekoliko razloga zbog kojih se radovao da napušta Dublin bio je u tome što je osjećao da je prisiljen da učini ono što i želi.“ 10 Valjalo je krenuti na put, 7 A. Nicholas Fargnoli, Michael Patrick Gillespie: „Critical Companion to James Joyce: A Literary Reference to His Life and Work“, Facts On File, Inc., New York 2006., str. 244-246. 8 Ivo Vidan:„‘Uliks’ Jamesa Joycea,‘Krik i bijes’Williama Faulknera (romani struje svijesti)“, Školska knjiga, Zagreb, 1996., str. 16. 9 Tatjana Arambašin Slišković:„James Joyce u Puli“, u: Tatjana Arambašin Slišković:„Koliki su te vo- ljeli, moja Pulo!“, Nakladni zavod Matice hrvatske; Odjel za opću upravu, gospodarske i društvene djelatnosti Grada Pule, Zagreb-Pula, 1996., str. 405. 10 Richard Ellmann: „James Joyce u Puli“, Riječka revija, br. 2-3, Matica hrvatska Rijeka, Rijeka, 1967., str. 169. Jedanaesto poglavlje knjige Richarda Ellmanna: „James Joyce“, Oxford University Press, New York, 1959.