Nova Istra

196 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ prijašnjom sličnom knjigom„Kafka ide u kino“ 3 , bili opsjednuti kinematografijom) i hladna švedska književna teoretičarka Sara Danius (istraživačica Flaubertova i Pro- ustova književnoga opusa te kratkih novinskih vijesti i estetičarka bjelinâ u tiskano- me tekstu), koji se nisu potrudili ni toliko da na svoje jezike (jer hrvatski ne znaju) prevedu i iskoriste iscrpno dokumentirane hrvatske izvore o boravku Joycea u Puli – unaprijed gubi svaki smisao. Kako bismo koliko-toliko demistificirali Joyceovu pulsku epizodu, pozabavit ćemo se njome što je moguće objektivnije i dokumentar- nije, jer dotiče početke prikazivačke kinematografije u Puli. Urbana ekspanzija Pule početkom dvadesetoga stoljeća u potrazi je za obrazova- nim i stručnim kadrovima svih profila iz europskih središta.„Brzina razvitka i kvali- teti ljudi, učinili su, da je Pula dobila više velegradski karakter od drugih gradova na Jadranu, da je život bio više velegradski nego na Rijeci, u Trstu ili u Mlecima. Mor- narica i njen mnogonarodni sastav davali su Puli i međunarodni i kozmopolitski žig. Prvi broj Polaer Tagblatta 1905. donosi oglas u kome se traži učitelj japanskog jezika. Osniva se škola po Berlitzovoj metodi, na kojoj se uči engleski, francuski, njemački, hrvatski i talijanski. Ona je smještena na drugom katu kuće br. 1 tadašnje ulice Clivo San Stefano, danas Ulice Slavka Grubiše (danas, pak, nije ulica, već Trg Portarata, op. a.). Na toj je školi neko vrijeme (od studenog 1904. do ožujka 1905., oko četiri mjeseca) bio učitelj engleskog jezika kasnije mnogo poznati svjetski pisac James Joyce.“ 4 Premda se u Berlitzovoj školi stranih jezika moglo učiti i hrvatski, „gradska uprava nije nigdje trpjela hrvatskog jezika, ni u administraciji, ni u škola- ma, ni u natpisima, ni na nadgrobnim spomenicima...“ 5 Diplomiravši 31. listopada 1902. suvremene jezike (engleski, francuski i talijan- ski) na Sveučilištu u Dublinu ( University College Dublin ), nemirni i znatiželjni Joyce, koji je „prestao vjerovati u katoličanstvo prije mnogo godina“ 6 (Stanislaus Joyce), nedugo zatim odlazi u Pariz studirati medicinu, no vraća se doma već travnja idu- će godine, jer majka mu se iznenada teško razboljela. Četiri mjeseca kasnije majka (Mary Jane Murray), opsjednuta katoličanstvom, zapada u karcinomsku komu i umire 13. kolovoza 1903., u četrdeset i petoj, a skrhani i deprimirani James, bez posla i novca, neumjereno se odaje alkoholu, raskalašenome i neurednom životu te preživljava (i gladuje) zamjenjujući povremeno po školama, pišući osvrte, kritike, recenzije, dajući poduke i pjevanjem u zborovima. Gotovo godinu dana kasnije, još 3 Hanns Zischler: „Kafka geht ins Kino“, Rowohlt, Reinbek bei Hamburg, 1996.; Hans Cišler: „Kafka ide u bioskop“, Institut za film, Beograd, 2003. 4 Mate Balota:„Puna je Pula“, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1960., str. 98-99. 5 Isto, str. 77. 6 Ulick O’Connor: „Joyce kakvog smo poznavali: sjećanja na Joycea“, Edicije Božičević, Zagreb, 2011., str. 44.