Nova Istra

157 Siniša VUKOVIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI lekcionaru, krovu nad tijelom opera omnia , kamenu zaglavnom priče i mita čovjeka i umjetnika – Parsifalu . Fanfaristi s balkona Festspielhausa, točno petnaest minuta prije početka pred- stave (a kasnije jednako tako i prije svakog čina), u komornom, „klapskom“ sastavu truba, trombona i hornâ, odsviraju neki od motiva što će uslijedit u činu koji se upravo ima izvesti. Glazbeni tok predstave bio je poput rijeke u Švicarskoj ili Austriji, što nezaustav- ljivo teče i slijeva se koritom kroz šumarke i dolove, pri čemu stvara sjajnu arkadij- sku sliku punu romantičarskih nagnuća. Orkestrom je ravnao ChristianThielmann, glazbeni direktor Svečanih igara u Bayreuthu, dirigent srednjega naraštaja, koji se posebice profilirao u tumačenju Wagnerovih djela, a u životu je već dosad ostvario bogatu karijeru u Njemačkoj i inozemstvu. Pod njegovim rukama orkestar je svi- rao nevjerojatno mekano, s finom izbalansiranošću između gudačkoga korpusa i onoga puhačkog. Dinamika fenomenalna, pri čemu su osobito plijenila piana , te gradacije u crescendu ili decrescendu . Izvrstan je bio solo engleskoga roga, pun tona i kontemplacije. Fanfare briljantne, nepogrešive, „sočne“... Posebice je sve vrvjelo od majestetičnosti glazbe u prizoru ulaska gostiju u II. činu. Nevjerojatno! Maestro se odlučio za nekakav mischung drezdenske i pariške verzije, s dominacijom one originalne: drezdenske. Jedina mana ove Thielmannove interpretacije, čini mi se, bio je završetak one poznate i prekrasne Elisabethine arije u III. činu ( Allmächt’ge Jungfrau ), kad je nametnuo ponešto življi tempo u kojem je nedostajalo one eklezi- jansko-sakristantske molitvene introspekcije. Svi ostali pjevači srednjih ili malih uloga potvrdili su da u Bayreuth ne može doći pjevati bilo tko. Posebice se to odnosi na Lothara Odiniusa (Walther von der Vogel­ weide), koji je u prizoru natjecanja pjevača doista pokazao puno. Sasvim korektni bili su Thomas Jesatko (Biterolf ), Arnold Bezuyen (Heinrich der Schreiber) i Martin Snell (Reinmar von Zweter). Mezzosopranistica Michelle Breedt (Venus) pokazala je slabosti na početku. Glas joj je, kao tremom isturpijan, djelovao rasuto i granuli- rano, dok Katja Stuber (Mladi pastir) i četiri plemkinje – Johanna Dur, Stephanie Hanf, Saskia Kreuser i Kirsten Obelgönner – baš i nisu imale gdje što pogriješiti. Usprkos navedenim i nabrojenim manjkavostima izvedbe, ne može se skinuti s konkretne operne večeri „etiketa“ iznimnoga glazbenog događaja. Zahvaljujući iz- vrsnoj akustici Festspielhausa i jednako tako sjajnoj interpretaciji koju je predvodio maestro Thielmann, pamtit ću ovu glazbenu svečanost kao jednu od najduhovnijih opernih egzekucija što sam ih gledao uživo.