Nova Istra

156 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Siniša VUKOVIĆ ispravim nedostatke u našoj izvedbi“ (isto). Pa ipak, koliko god je Wagner tobože ponešto hladniji prijem opere kod auditorija malne gledao kao da se zgodio istinski fijasko, Tannhäuser se čitavu zimu održao na repertoaru i, što se više izvodio, publi- ka ga je sve srčanije primala i voljela. I u godinama koje su uslijedile opera se, poput korova, pronijela i proširila duž njemačkih i manjih i većih kazališta, aWagner je bio primoran napisati jednu brošuru u kojoj je, na teorijskoj razini, objasnio što je kanio postići svojim djelom, te je pridodao brojne i opširne upute dirigentima, redateljima i općenito izvođačima. Rečenu je tiskovinu štampao na vlastiti račun i poslao ju je, u nekoliko primjeraka, onim kazalištima koja su naručivala bilo samu partituru, bilo njezin postav na pozornici. A Wagner, dakle, nije „gajio iluzije da bi djelo kasnije moglo imati većeg uspjeha u njemačkim kazalištima“, ali je zato gajio iluzije da će mu to uspjeti u Parizu. (Gle paradoksa:Wagner je prvu ideju za pisanje ove opere imao baš za boravka u Parizu!) Problemi s Parizom počeli su još i prije praizvedbe u Dresdenu, jer je iz glavnog francuskoga grada trebao pristići cjelokupan dekor za inscenaciju opere. Danima je Wagner dočekivao kompozicije vlakova na kolodvoru i provjeravao je li po njegovim zamislima izvedena pjevačka dvorana iz II. čina najzad stigla, ali – ništa! Čas pre- mijere je odzvonio i on je morao pristati na nešto što je otpočetka, i kasnije, uvijek s gnušanjem odbacivao. A to je da se za taj dio II. čina koristi inscenacija koju publika poznaje iz postaveWeberove opere Oberon . Tek kad je doveden pred gotov čin, sitni- čavo zanovijetaloWagner pristao je na rješenje koje su mu nudili suradnici i prijatelji. Izuzmemo li poznate propasti na praizvedbama Verdijevih opera Rigoletto , La Traviata ili Simon Boccanegra , pa Puccinijeve perjanice Madama Butterfly , da spo- menem samo neke, zacijelo je jedan od najvećih „lomova“ opera na premijeri i po- znati slučaj pada Tannhäusera u Parizu. Fraktura se dogodila 13. ožujka 1861. Prvi poziv da u Parizu izvede svoju operuWagner je dobio koncem 1857. godine, kad mu se javio neki mladac u ime kazališta Théâtre Lyrique, čiji je intendant bio Léon Carvalho. Kasnije je intenzitet nagovaranja bio učestaliji. No, u gotovo posve dramatskim postupcima, s mnogo neočekivanih obrata, odigravala se, sama od sebe: predstava u predstavi premijere opere Tannhäuser u Parizu! Dio toga čina svakako je bio i u izboru prevoditelja, koji će njemački original kvalitetno prepjevati u odgo- varajući format i oblik francuskoga jezika. Tannhäuser , zajedno s operom Lohengrin , pa unekoliko i s prijašnjim djelom Der fliegende Holländer , svakako je postaja na hodu Wagnerova opusa, gdje on dosiže klimaks romantičarskoga zamaha ( Tristan und Isolde neka je sasvim druga priča). Razdjelnica to je, Tannhäuser , gdje se račvaju putovi od ranih triju njegovih radova prema nadogradnji u kojoj prevladava preponderancija mitološkoga srha što se tako očito zrcali u Ringu , a istinsku je apoteozu dočekalo u po svemu naročitom finalnom