Nova Istra

153 Siniša VUKOVIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI se tiče Wagnerova prebivanja na Zemlji, ali s puno digresija i rukavaca, usputnih asocijacija i sjećanja što mu navru u trenu, pa će nedobronamjeran kritik zlobno zaguditi kako je to štivo podosta zbrčkano, konfuzno, bez niti vodilje... Nadalje će pristrani prosuditelj zlosretno zaustiti kako je ta tekstura zasićena nepotrebnim detaljima o kojima se pripovijeda nadugačko i naširoko, kako preopširne egzege- ze opterećuju osnovicu teksta, kako se anonimni izdavači i nevažni njegovi znanci, gostioničari i pjevači pregusto i odveć često tiskaju s Mayerbeerom i Lisztom, Bel­ linijem i Spontinijem, Beethovenom i Rossinijem... i tako dalje, i tako dalje... da ne spominjem i navodim dalje. Na jednommeđu prvimmjestima u rečenoj impozantnoj autoreferencijalnoj lite- rarnoj tvorevini maestro i majstorWagner bilježi lomove koji su ga pratili u početku rada na ovoj partituri: „Dao sam donijeti klavir ‘K hrastu’ (toplice u Schönauu, gdje se Wagner liječio mineralnom vodom, op. S. V.), uništio mu sve žice, a ipak ništa se nije rodilo. S teškom sam mukom napisao prvu muziku za ‘Venerin brijeg’ i to samo zato, jer sam, na sreću, glavne motive već otprije nosio u glavi“ ( Moj život , Rijeka, 2005.). Lucidni skladatelj znao je kako pokrenuti pounutrenu, u sebi skutrenu energiju, pa je odlučio otići u (svoje uobičajene) šetnje u češke gore, ne bi li postigao unutar- nje emocionalno ravnovjesje i, najzad, započeo s upisivanjem nota u prazno crtovlje buduće partiture. Lijepo nam je to Wagner prenio: „Htio sam da po ugodnim doj- movima toga izleta stvorim plan za ‘Venerin brijeg’. Nadahnuće mi je došlo osobito na romantičnim i sablasnim stijenama kod Ausiga, gdje sam ostao nekoliko dana u malom svratištu gdje su mi noću za ležaj nastirali sijeno. Penjao sam se svakog dana naWostrai, najviši vrhunac u tom kraju, što me izvanredno osvježavalo; u fantastič- noj samoći opet mi se vratilo mladenačko raspoloženje, pa sam se jedne noći pune mjesečine, uvijen u ponjavu, penjao po ruševinama sablasnih stijena, umišljajući sebi da sam – sablast. Pri tom sam se veoma naslađivao, misleći da bi me netko mogao opaziti i uplašiti se. Tu sam u svojoj bilježnici skicirao opsežan plan za operu u tri čina, ‘Venerin brijeg’, po kojem sam kasnije vjerno napisao i stihove. Jednom, kad sam se uspinjao na Wostrai, iznenadio sam se kad sam, zaobišavši neku dolinu, čuo veselu plesnu melodiju što ju je fijućkao neki pastir stojeći na uzvišici. Našao sam se odmah u zboru hodočasnika koji su prolazili dolinom kraj pastira, ali se kasnije nikako nisam mogao sjetiti te pastirove arije i morao sam sebi pomoći kao i obično“ (isto). Isprva se Tannhäuser , eto, imao zvati Venerin brijeg , ali jeWagner – tek kad je do- vršio gotovo cijelo djelo – izmijenio naslov u oblik pod kojim ga danas poznajemo. Na to ga je nagovorio njegov prijatelj Meser, ujedno i trgovac muzikalijama. O tome Wagner kaže: „Meser se pak protivio tadašnjem naslovu ‘Venerin brijeg’ i najposlije