Nova Istra

152 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Siniša VUKOVIĆ boravka u Wagnerovu dnevnom (i vječnom!) boravku: „Tu ćete vidjeti muškarce u crnim pelerinama do zemlje, zakopčane pod vratom velikom srebrnom kopčom; u redingotima ispod čijih rukava vire bujne čipkaste manžete kakve su pripadnici moje generacije mogli vidjeti samo na posebno luksuznim pozornicama ili u po- vijesnim filmovima; frakovi defiliraju kao pingvini na santi; smoking se nalazi na donjem kraju te ljestvice odjevnog luksuza s historizirajućom patinom, a o ženskim toaletama da se ne priča. I dok tako, na platformi oko Festspielhausa u stogodišnjem parku što ga okružuje, u amfiteatralnom gledalištu, promiče nostalgični kaleidoskop građanske samodopadljivosti, polagane šetnje, nakloni, pozdravi, sve to razvijeno u komotnom vremenu jednosatnih pauza što dijele činove, pauza očito namijenjenih upravo tom građanskom ritualu, na pozornici se zbiva nova, i zacijelo jedna od naj- značajnijih wagnerijanskih revolucija“ ( Putopisi putokazi , Zagreb, 2008.). I stvarno, gledajući sve te „pingvine u frakovlju“ i dame („navrnute gospoje“, rekli bi Dalmatin- ci), kako da se čovjek ne zapita koliko je to, ustvari, (quasi)weltmanska licemjerština – iznad čela uzdignut nos! – a koliko doista racionalni i realni – pa i regalni! – re- fleks samodopadnog i samosvojnog opčinjenika Wagnerom i zaljubljenika u njegov kult, tu, na ovomu najsvetijemu mjestu vagneroštovlja ? (Ovdje moram dometnuti kako mi je Petar Selem, u intervjuu što sam ga 2005. godine s njim radio za Radio Split, u povodu hrvatske praizvedbe Verdijeve opere Luisa Miller , na izričit upit o Wagneru, bio kazao kako nije imao prilike raditi nijednu njegovu operu, ali da bi se volio pozabaviti operom Der fliegende Holländer ili – baš Tannhäuserom ). Prije negoli nastavim dalje, kazat ću kako se opera Tannhäuser čak bila zatekla u partizanskom filmu Fadila Hadžića: Desant na Drvar iz 1963. godine (s Ljubišom Samardžićem i Pavlom Vuisićem u glavnim ulogama, gdje je zapaženu ulogu ostva- rio i budući intendant HNK Split Rade Perković). U jednoj sekvenci filma javlja se onaj lijepi motiv hodočasničkog pjeva iz Wagnerove opere koji se, na snazi trombo- na, pojavljuje u kasnim dijelovima uvertire, u njezinu sumraku, kad se taj motiv s in- tervalom uzlazne kvarte, i u sporu ritmu, tromo stane spuštati na plećima melodije sa silaznom intonacijom. Umjetnik je to mjesto skladao kao duhovni kontrapunkt sučelice komponiranoj melodiji impregniranoj koncentriranom instrumentalnom dionicom, koja je dionica expressis verbis njegovo glazbeno viđenje i muzički donos gole putenosti i strasti (što niče iz humusa Venerina brijega!), a redatelj rečenoga filma, ili njegov glazbeni savjetnik, taj je majestetični dio upotrijebio kao kulisu vi- jencu kadrova naglašeno militarističke provenijencije. A koliko je problema, peripetija i poteškoća samWagner imao pri radu na djelu Tannhäuser , najbolje se vidi u prevrijednoj riznici što u sebi čuva mnoštvo toga važ- nog o njemu, skrupulozno vođenoj autobiografiji fiksiranoj i impostiranoj u knjizi Moj život . Djelo to je obimno, dvosveščano, pisano u slobodnoj formi, linearno što